Sva raskoš Platonova jezičnog, poetskog i retoričkog talenta u "Obrani" je iskorištena kako bi se ostavio u osnovi vjeran ali književno objačan prikaz Sokratova nastupa na sudu. Takvim prikazom Platon je posredno očitao bukvicu svojim političkim neprijateljima u Ateni, odveć revnim demokratima i konzervativcima koji su inače neskloni filozofiji, propitivanju i refleksiji. Općenito, Platonova "Obrana" predstavlja prikaz onoga što bi pravi filozof trebao biti i ujedno kritiku onoga što će takvome filozofu uvijek stajati na putu. (…) Iako Ksenofont nije bio dubok mislilac i gotovo sigurno nije sudjelovao u aktivnostima filozofskih krugova kakve su stvorili Sokratovi učenici poput Platona, Antistena, Aristipa i Euklida, zacijelo je bio opčaran Sokratovim likom. (...) Za razliku od sveukupno dojmljivije, retorički složenije, filozofski zanimljivije i četverostruko dulje Platonove "Obrane", Ksenofontova "Obrana" nije napisana kao Sokratov sudbeni govor, već kao niz izvještaja o Sokratovim riječima i djelima u vezi sa suđenjem. Taj je niz izvještaja trebao uvjeriti čitatelja u prikladnost Sokratova nastupa na sudu koji su mnogi smatrali nadmenim, u neosnovanost optužbe i nepravednost presude koja je Sokratu izrečena. Autor redakcije grčkog teksta, prijevoda, uvoda i bilješke uz prijevod je Pavel Gregorić.
Podijeli na Facebook
