Zapisi Dubravka Detonija "Atlas života" jedno su od najzanimljivijih štiva koje se pojavilo u posljednjih nekoliko godina. Maestralno napisan, s mnogo referenci, glazbenih, filozofskih, literarnih i kulturoloških u najširem smislu te riječi, ovaj se rukopis čita bez zastajkivanja. Jednako kao i svojom glazbom, Detoni svojim pisanjem potpuno zaokuplja pozornost čitatelja uvlačeći ga u svoj svijet bez mogućnosti da se od njega otrgne. "Atlas života" jedan je od onih rijetkih rukopisa koji nastaju cijeloga života, a koji se u svojoj punini i dubini rastvara tek kada se sve bilježnice nađu na jednome mjestu, kada usisavaju snagom svojih rečenica, metafora, poredbi, jednako stilom kao i sadržajem. "Atlas života" bez dvojbe ide u red onih književnih djela koja se čitaju i od korica do korica i nasumce, kakva su pisali velikani svjetske književnosti, poput Dnevnika Witolda Gombrowicza. Dubravko Detoni u "Atlasu života" kreće od glazbe, dakle od univerzalnog jezika, da bi kroz jezik i misli koje prezentira i ispisuje u zapisima ponovno stvorio univerzalni jezik što plijeni čistoćom misli i pogleda. Prepun finoga humora i začudnih obrata u tek nekoliko rečenica, Detoni je ispisao istinski "Atlas života". Treća knjiga, s podnaslovom "Zapisi o vječnosti", ujedno je i posljednja.
Podijeli na Facebook