“Bijele vrane” su knjiga dokumentarne proze, zbirka reportaža koje je autorica objavljivala na stranicama Feral Tribunea koja vas, dok je čitate, “čas uvodi u meditativna stanja, a čas u pakleni ritam života nevidljivih ljudi - žicara, smetlara, čuvara pruge, berača šparoga”. U njoj ćete sresti bivšega boksača koji uči svoje ruke kako da ne slome čašu, ophodara koji o željezničkoj pruzi priča kao da je živa, majstora čiju violinu ili bajs ne možeš kupiti novcem, nego umijećem, gospodina žicaroša koji živi kao car, kraljeve kolodvora i careve deponija, Bosance u šparogama i Istanbul u Labinu, sudionike nogometnog derbija najniže moguće lige iz koje se više nema kamo ispasti, ljude koji su na poker-automate utukli sve što su imali pa im ostaje još samo da polupaju i te sprave, prodavača mandarina koji čita dvije knjige dnevno, šljakera koji nije htio proizvoditi granate pa se zaposlio kao čistač ulica, kinooperatera koji je pjevao meksikanske pjesme u filmu “Grdi gringo se ženi”, taksiste koji čeznu za vožnjom, gospodina Tita koji liječi ljude na principu retromorfičke rezonance, pekara koji sanja kruh od jabuka...
Podijeli na Facebook
