Tatjana Gromača (Sisak, 1971.) piše poeziju, prozu, eseje, književne oglede, putopise, kolumne. Do sada je objavila: "Nešto nije u redu?", pjesme, 2000.; "Crnac", kratki roman, 2004.; "Bijele vrane", reportažni zapisi, 2005.; "Božanska dječica", roman, 2012.; "Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti", prozni zapisi, 2014.; "Bolest svijeta", roman, 2016.; "Carstvo nemoći", roman, 2017.; "Mrtav rukavac rijeke Save", prozni zapisi, 2018.; "Početnica za luđake", roman, 2021.; "Berlin, Pula, Varšava", putopisne proze, 2022.
Knjige su joj prevedene na mnoge europske jezike, roman "Božanska dječica" nagrađen je godišnjom nagradom za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Prema njezinu kratkom romanu "Crnac" u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka uprizorena je 2009. godine istoimena kazališna predstava.
Tatjana Gromača redovna je suradnica Trećeg programa hrvatskog radija, kao i portala www.autograf.hr i www.prometej.ba. Živi u Puli, u maloj kreativnoj komuni sa suprugom, piscem Radenkom Vadanjelom, i s kćeri Martom.
Foto: Sofia Silvia
Podijeli na Facebook
Glas koji progovara nakon dvadeset godina zreo je, potpuno lišen gorčine, možda zato što već dugo živi izvan svih centara moći i taštine, pa je time spašena i duša. Poezija je i dalje narativna, s više slobode, pa Gromača nekad stih pušta da se lomi u nekoliko redova. Je li i dalje stvarnosna, jesu li pjesme dijagnoza? I ne i da. U srednjoj dobi blagoslovljenima se olovka okreće prema unutra, tamo gdje istinska stvarnost blista
Naša ocjena:
