Simon Critchley prvi se put susreo s likom Davida Bowieja ranih sedamdesetih, kad je pjevač nastupio u najgledanijoj muzičkoj emisiji britanske televizije, Top of the Pops. Opčinio ga je svojom izvedbom pjesme “Starman”: bilo je to nešto “silno seksualno, silno upućeno, silno neobično”. Dva dana kasnije njegova je mama kupila primjerak singl ploče; svidjela joj se i pjesma i Bowiejeva jarko narančasta frizura (ranije je bila frizerka). Sjeme ljubavne veze koja će potrajati čitav život bilo je posijano u umu njezina sina, kojem je bilo 12 godina. U ovom sažetom i zanimljivom preispitivanju pjesama jedne od najvećih pop zvijezda na svijetu, Critchley, koji je svojim filozofskim spisima požnjeo brojne pohvale, osobnu pripovijest o tome kako je Bowie razvedrio njegov dosadan prigradski život na jugu Engleske stapa sa filozofskim razmatranjima o tome kako su koncepti autentičnosti i identiteta izvrnuti u Bowiejevu radu. Rezultat je gotovo jednako provokativan i inspirativan kao i umjetnik kojega prikazuje.
Podijeli na Facebook