“Crna svila” svojevrsna je povijest dvadesetog stoljeća, a u pričama Rade Jarka gori baš kao u Mandeljštamovu stihu! No nazvati ovu knjigu samo poviješću, značilo bi uskratiti joj njezinu najvažniju dimenziju - ljudskost. Jer, “Crna svila” ponajprije govori o ljudima i sudbinama izgubljenima u naborima povijesti, a Jarkovi junaci nisu samo oni o kojima piše već i oni s kojima kao autor vodi umjetnički dijalog; likovi iz sjene koji su tu povijest živjeli - Cesare Pavese, Jurij Oleša, Felisberto Hernandez, Imre Kertesz... Već je rečeno da je Jarak jedan od rijetkih naših pisaca koji umije majstorski uhvatiti rezonanciju prostora i vremena, oživjeti scenu, uvući se pod kožu velikih pisaca - a “Crna svila” najbolji je dokaz za to. Bilo da je riječ o bezimenom hrvatskom legionaru u Bitci za Staljingrad, o ostarjelom piscu koji prebire po svojim sjećanjima na Moskvu 1927. ili o ispaćenoj bivšoj logorašici izgubljenoj u rodnoj Budimpešti nakon Drugog svjetskog rata, svi Jarkovi likovi povezani su tankom crnom niti: zarobljene u nevremenu rata i ideologija, sve ih povezuje dodir, nešto vrlo nalik ljubavi.
Podijeli na Facebook
