Dinosaur Cvjetko, malen poput kokoši, živio je u velikom krdu koje je stalno trčkaralo u potrazi za hranom. Dinosaurima iz krda omiljeno jelo nisu bile ni kremšnite, ni šampite jer tada još nije bilo slastičarnica. Jeli su biljke, pa čak i cvijeće. No naš dinosaur volio je cvijeće na drukčiji način. “Mmmm”, došao bi on do cvijeta i njušio ga. “Kako lijepo miriše!” Čaroban miris cvijeća toliko mu se sviđao da nije imao srca pojesti nijednu laticu. Međutim, i od velikih ljubavi postoje veće. Tako se jednoga dana Cvjetko zaljubio u dinosauricu koja je u blizini njegova krda otkidala lišće iz krošnji stabala i s apetitom ga žvakala. Bila je ljupka, no vrlo teška i visoka. Viša od, primjerice, žirafe koja bi stala slonu na leđa. “Dobar dan, cvjetiću”, rekao joj je zaljubljeno naš mali dinosaur. Naravno, golema ga dinosaurica nije primijetila pa mu nije uzvratila pozdrav. Cvjetko je potrčao za njom vičući kako nikad nije vidio ljepše njuške od njezine. Time se izlagao velikoj opasnosti. Naime, da je dinosaurica stala na njega, Cvjetko bi postao prva palačinka na svijetu.
Podijeli na Facebook
