“Nikad nitko nije na filmsko platno uspio prenijeti ‘Draculu’ tako dobro kako ga je Bram Stoker napisao”, kazao je Christopher Lee, ikona filmskoga horora. I bio je u pravu! Iako “prastar” i “prestar” i, nažalost, uvelike podcijenjen i nepravično banaliziran, roman “Dracula” nadmašuje sve što je u tom književnom (i filmskom) subžanru napisano (ili snimljeno). Ono što je Draculu izdiglo ponad novije šminkerske i starije gotičke konkurencije jest visoka literarna razina, majstorsko vođenje radnje, kao i nemjerljivi trag i utjecaj na sveukupnu popularnu kulturu. Dodatnu dojmljivost pruža, i s današnjeg gledišta kreativno, izlaganje radnje: knjiga je, naime, pisana u epistolarnoj formi, kao zbirka dnevničkih zapisa, brzojava, pisama, bilježaka iz brodskih dnevnika, te izrezaka iz novina, a što sve pridonosi realističkome dojmu ove fantastične pripovijesti. Stoker je nenadmašno suprotstavio, rekli bismo, “sapuničke” simbole unutar kasnoga viktorijanskog društva: nasuprot krvožednom grofu postavlja građansku obitelj; Dracula predstavlja mahnitu i bolnu strast, ovi dražesne emocije i razboritost; “Nemrtvi” tjelesno i erotsko, “smrtni” potisnutu i produhovljenu ljubav. A tu je, naravno, i vrsni “vođa oporbe”, liječnik i profesor Abraham van Helsing, zakleti neprijatelj štrigona iliti vukodlaka svih vrsta, superman 19. stoljeća uveden u ekipu pravednika kako bi se snage znanosti i razuma lakše suprotstavile krvi žednim zlodusima i zlotvorima.
Podijeli na Facebook
