“Igra staklenim perlama” često se tumači kao tvorevina u tradiciji književnih utopija i njemačkoga razvojnog romana. To djelo, međutim, nije u potpunosti ni jedno ni drugo. Entwicklungsroman, od Goetheova “Wilhelma Meistera” do Mannove “Čarobne igre”, usredotočuje se na životna iskustva lika koji je osmišljen u duhu individualizma. Njegova je biografska putanja zamišljena tako da dodiruje što šire područje ljudske empirije: društvene, erotičke, znanstvene, umjetničke. Životopis Hesseova junaka Josefa Knechta, međutim, temelji se na razmjerno uskom izboru iz zaliha iskustva. Umjesto raznolikosti u uspjesima, sukobima, dvojbama i razrješenjima, ovdje uvelike vlada miran životni tijek, usmjeren ispočetka na dokučiv cilj. Stoga Hesseovo djelo zanemaruje živost zbivanja (koja se i u mnogim modernim romanima pojavljuje kao relikt tradicionalnog oblika intrige) u korist tekstualnog ustroja, koji opisima i razgovorima pridodaje obilje esejističkih razmatranja. “Igra” je lirski spomenik čovjeku koji misli i živi u kategorijama igre, a ne u kategorijama suvremenog komercijaliziranog svijeta.
Podijeli na Facebook
