Bosanskohercegovački autor čije pisanje podsjeća na ono Danila Kiša, Slavka Janevskog i Milorada Pavića
Nedžad Ibrahimović
Inkapsulirana tijela
Naša ocjena:
Ovo je roman koji propituje neka temeljna egzistencijalna pitanja. To su pitanja poput toga gdje smo, kada tamo gdje bismo htjeli biti, nismo? Ili, ko smo, ako ono što bismo htjeli biti, nismo? Možda i: kuda ćemo, ako tamo kuda bismo htjeli ići ne možemo? Na razini književne forme, ko nas priča, ko priča naš život, ako ga jedno ja ne priča? I, napose, kakva se to onda tijela inkapsuliraju u nama tražeći svoj izraz i svoj dah?, kaže Ibrahimović. Osim toga, moglo bi se reći da je to roman (i) o djetinjstvu, njegove dvije trećine su iz života djece u čijim se obzorima interesovanja roditelji pojavljuju tek kroz figuru odrezanih nogu - to je ono kada se u crtanim filmovima o Tomu i Jerryju vide samo noge služavke ili gazdarice. Jedan dio bavi se savremenošću, ili tragovima (takvoga) djetinjstva u odraslima… Za Miroslava Mićanovića roman Nedžada Ibrahimovića “Inkapsulirana tijela” čitaoca vješto vodi kroz svijet odrastanja, obiteljskih i drugih veza, sravnjivanja iskustava ljubavnih, onih oko smrti i mnogih drugih. “Strasno i lijepo pisano, dovoljno kolokvijalno i zavičajno da bi imalo onu mjeru posebnosti i drugosti, ali ništa manje zbog toga zanimljivo i onima koji su drukčije od očekivanoga spoznavali svijet, prevodili ga za sebe i za druge.”
Podijeli na Facebook
