Kad je svijet bio mlad

Knjiga Zorana Kravara “Kad je svijet bio mlad: visoka fantastika i doktrinarni antimodernizam” prvi je veći doprinos hrvatske humanistike proučavanju visoke fantastike (high fantasy), vrste popularne književnosti koja se naziva “epskom” i “romantičnom” fantastikom, ili najkraće fantasy. U 15 poglavlja razmatra se suodnos ranih i utemeljiteljskih fantasy djela – “Hobita”, “Gospodara prstenova” i “Silmarilliona” J. R. R. Tolkiena, “Narnijskih kronika” C. S. Lewisa, “Panova blagoslova” Lorda Dunsanyja, “Zmije Ouroboros” E. R. Eddisona, ali i opere “Prsten Nibelunga” R. Wagnera - i doktrinarnoga antimodernizma uobličenoga u nefikcionalnim djelima njihovih suvremenika Ludwiga Klagesa i Juliusa Evole, kao i kasniji odjek te veze na primjeru romanesknog ciklusa “Zemljomorje” Ursule K. Le Guin, filmskog serijala “Zvjezdani ratovi” Georgea Lucasa te recentnih hollywoodskih adaptacija Tolkienovih i Lewisovih romana. Iznose se potvrde za tezu da visoka fantastika kao prozna vrsta stvara književne protusvjetove koji, kroz pripovijest o restauraciji iskona, stoje nasuprot liberalnim i postprovjetiteljskim stečevinama. Radi se, dakle, o ideološko-kritičkom čitanju kanonskih temelja žanra fantasyja iz pera autora knjiga “Antimodernizam” (2004), “Svjetonazorski separei. Antimodernističke tendencije u hrvatskoj književnosti ranoga 20. stoljeća” (2005) i “Uljanice i duhovi” (2009).