U zbirci “Knjiga beštija”, Aleksandar Žiljak nastavlja putem zacrtanim u svojoj prethodnoj knjizi “Božja vučica” - odmakom od imitacija Tolkiena, koje su u značajnoj mjeri zagušile epski fantasy unutar skučenog prostora likova, tema i kulisa - svrstavajući se tako među najbolje pisce epske fantastike u nas. Smještene podjednako u srednjevjekovlje ili feudalni Japan, na Karibe ili Arktik, steampunk Zagreb 19. stoljeća ili otok Javu u Drugom svjetskom ratu, napučene zmajevima i vilama, morskim nemanima i ženoribama, životinjama koje govore i pretvaraju se u ljude (i obratno), Žiljakove priče propituju odnos čovjeka prema prirodi, jasno ukazujući na njegovu neraskidivost, svim silama usprkos. Istovremeno, Žiljakovi (najčešće) ženski likovi, uvučeni u vječitu borbu dobra i zla, ustaju protiv raspojasane i nemilosrdne sile, promišljajući novi i bolji svijet, oslobođen izrabljivačkih centara moći, bijede i nesigurnosti koje nam oni nameću. Fantastika, mit, predaja i povijesna fikcija isprepleću se u osam pripovijedaka ove zbirke u dobro znanom Žiljakovu spisateljskom stilu, prepoznatljivom po uvijek uzbudljivom bajkovitom pripovijedanju, ispunjenom čvrstim likovima, dinamičkom akcijom i glatkim spajanjem naizgled nespojivog.
Podijeli na Facebook
