Čitajte Aleša Debeljaka. Prokrijumčarite si u doba sveopćega nestanka svijeta, u njegovoj svirepoj virtualizaciji i desupstancijalizaciji, ono što piše u njegovoj poeziji. Probajte autostopirati. Vidjet ćete kako polako dolazite do samoga sebe. Koliko na poznatim toliko i nepoznatim ulicama. Prije nego i sami potpišete neku od peticija, koju ćete nakon puno, puno godina pročitati bez osmijeha na licu, ali s ponosom u srcu. Zar, konačno, i poezija sama, u mnogim svojim stihovima napisanima diljem svijeta, i nije ništa drugo do usamljena peticija upućena svima nama? (Delimir Rešicki)
Podijeli na Facebook
