Zbirku "Lingua franca" čine 23 pjesme podijeljene u četiri cjeline: Prolog, Prvi dani, U spomen i Lingua franca. Pojedini tekstovi i duljinom i strukturom korespondiraju s poemom ili baladom. Sveprotežna je tema zbirke egzil, upravo identitet egzilanta koji se uvijek konstituira u procijepu između malo privlačne sadašnjosti i odsutne prošlosti. (...) Proturječja egzilantske egzistencije u Matićevoj se zbirci najočitije pokazuju u tematizaciji jezika. Ako je jezik domovina (a za njegova subjekta nedvojbeno jest), izaći iz svoga jezika znači ostati bez domovine jer "flame i plamen rijetko jednako gore". Egzilant je osuđen na oskudni lingua franca, pojednostavljeni operativni jezik koji služi elementarnom sporazumijevanju, a ono što on želi kazati uvijek je kompleksno, tiče se detalja, nerijetko i skrivenih značenja. (Krešimir Bagić)
Podijeli na Facebook
