14. veljače 2007. naoko je uobičajen dan u Psihijatrijskoj bolnici smještenoj na crnomorskoj obali. Tog Valentinova, gost govornik, prof. Ulku Birindži, sprema se održati predavanje na temu ljubavi ni ne sluteći da će se Dan zaljubljenih pretvoriti u najcrnju srijedu koja će zadesiti bolnicu od njenog osnutka. No, prije Crne srijede upoznat ćemo na stotine junaka, proći zemljovidom Turske i svjedočiti njezinoj prošlosti i sadašnjosti. Bolnica, čija gradnja je počela 1898. i koju je nesposobni arhitekt osudio na doživotno sljepilo zbog kojeg nikada neće vidjeti Crno more premda je od njega dijeli samo zid, postat će pozornica za preko tri stotine izmišljenih i stvarnih likova čije se priče isprepliću, bilo zbog zapanjujućih presijecanja njihovih života bilo posredstvom drugih likova, događaja ili predmeta. Ljudi koji ludnicom prolaze ili je se na bilo koji način dotiču međusobno su povezani lancem života na kojeg utječu deseci događaja, a njihove priče, kadgod vesele i komične a katkad tragične i uznemirujuće, ironiziraju činjenicu da su sami tvorci svoje sreće. Upravo suprotno, na njihov je život utjecao splet okolnosti koji se dogodio u prošlosti, a oni će svojim odlukama i postupcima djelovati na nekoga u budućnosti. Tako efekti izazvani sitnim ambicijama običnih ljudi mijenjaju živote drugih i stotine se malih priča spiralno povezuje sve do kaotičnog kraja na kojemu je tanka granica između pameti i ludila, mutna kao i sama pamet koja nerijetko sama otvara vrata ludosti.
Podijeli na Facebook
