Roman Midhata Ajanovića simboličnog naziva “Portret nacrtan ugljenom i kišom” na Međarodnom sajmu knjiga u Göteborgu 2010. dobio je Klas de Vildersovu nagradu za najbolje književno djelo objavljeno u Švedskoj, a koje je napisao pisac useljeničkog podrijetla. Iako je riječ o sasvim novom književnom djelu sa bitno različitim tematskim, stilskim i estetskim dometima, ipak se ono u biti nastavlja na dosadašnja Ajanovićeva djela i zajedno s njima moguće je vršiti određene komparacije i analizirati ih u kontekstu jedinstvenog i cjelovito zamišljenog i osmišljenog romanesknog opusa. “Portret nacrtan ugljenom i kišom” je svojevrsna sublimacija cjelokupnog dosadašnjeg piščevog života, rada i iskustva. To je toliko složen i heterogen diskurs, kroz koji struje svekolike iskustvene i čulne spoznaje, da se ne da odjednom shvatiti i dokučiti, nego pri čitanju ostaje uvijek nepotpuno riješena zagonetka i potiče na nova i detaljnija iščitavanja. Sa druge strane, to je gusto zbijen književni tekst u kojem nalaze svoje mjesto, čak ponekad postaju neophodni, elementi različitih žanrova, a čime pisac potvrđuje svoju stvaralačku zrelost i vještinu da iskoristi blagodati romana kao najsloženijeg literarnog žanra koji je sposoban u sebe primiti i asimilirati sve druge vrste. Ova knjiga može imati pozitivne i negativne reakcije, biti hvaljena i kuđena, glorificirana i osporavana, ali, ono što je sigurno, nikoga tko je pažljivo pročita ne može ostaviti ravnodušnim. A to je samo po sebi dovoljno, jer iritira pozornost recipijenta i ostvaruje nastavak njegovih razmišljanja i nakon pročitanog teksta.
Podijeli na Facebook
