Tuga nije izraz lica

Roman prvijenac Šibenčanina Tonija Matošina naizgled je odlomak iz jedne bračne (i životne) priče, dok je zapravo mnogo više od toga. Ispričan glasom glavnog junaka te gledan njegovim iskrenim i usamljenim očima, roman “Tuga nije izraz lica“ ne nudi zahtjevnu filozofiju niti nezamislive obrate, već spretno i nenametljivo poetično otvara prozor u svijet nekog od nas – čovjeka sa (svim) njegovim slabostima, krizama, strahovima, iskušenjima, radostima i tugama. “Tuga nije izraz lica, tuga je stanje uma“, lajtmotiv je ovog romana koji kroz, tihom glazbom prožetu i kišom uokvirenu priču istovremeno teče utorima melankolije, introspekcije, ljubavi i strasti slijevajući se u jednoj točki – životu samom. Toni Matošin nepretenciozno slika prizor u kojem se svako od nas može činiti sretnim ili nesretnim, ispraznim ili duhovnim, no to što je nacrtano na licima ponekad je samo djeličak istine, a ponekad portret koji nimalo ne odgovara stvarnosti. Autor ne pruža prave odgovore (može li to itko, uostalom), ali posredno postavlja i testira prava pitanja koja zanimaju svakog odraslog čovjeka; ispipava granice poštenja, morala i odgovornosti. Je li njegov junak dobar ili loš, kukavica ili hrabar i je li njegova priča drugačija ili slična onoj većine, samo ispričana malo vještije i pronicljivije, odgovor je prepušten svakom od nas ponaosob. (SoundGuardian.com)