Na Sarajburnuu, u podnožju spomenika Atatürku, nađeno je tijelo. U šakama mu je antikni novčić... Ali, ovo tijelo nije posljednja žrtva, kao što ni ovaj novčić nije posljednja kovanica... Sedam je žrtava, sedam vladar, sedam kovanica, sedam drevnih lokacija. I samo jedna istina: tajanstvena povijest ovoga grada. “S mora smo gledali grad: Nevzat, Demir i ja. Istanbul je obavila magla... More u magli... Naš brod u magli. Vidjeli smo minarete Sulejmanije, kupolu Aje Sofije i tornjeve palače Topkapi. Grad je izgledao kao da nikada nije opljačkan, porušen i isprljan. Priroda je bijelom maglom prekrila sve što mu je poružnjivalo vizuru. Poput sna koji se ukazuje trenutak prije zore... Poput čarobnog oblaka... Poput prizora iz bajke... Poput tek ustanovljenog grada... Poput novog početka... Mlad, lijep, pun nade... S mora smo gledali Istanbul. Gledali smo lica naših umrlih... Svoju tugu u njihovim očima. Gledali smo naš očaj, jad koji nam raste u rukama, kukavičluk koji klija u našoj krvi... Gledali smo oduzete nam živote... Naše osunčane dane, jutra puna nade, razdragane proljetne večeri... Gledali smo naše izblijedjele uspomene, mrtve snove, srušene nade... Naš grad koji se udaljavao od nas, odnoseći sa sobom naše izblijedjele uspomene, mrtve snove, srušene nade, poput nekog umornog tegljača... Gledali smo sebe, propale s našim gradom...“
Podijeli na Facebook
