Uzbudljivi roman spisateljice Jagode Šimac temelji se na povijesnoj činjenici obrane Sinja gdje su malobrojni branitelji (oko 700 Sinjana) branili pet dana svoj grad od gotovo stostruko jačih turskih osvajača (oko 60.000 osmanlija) i izvojevali pobjedu uz pomoć čudotvorne Gospe Sinjske. Junačka obrana Sinja 1715. godine odigrala je važnu ulogu u opstojnosti Hrvatske, kao i u cjelokupnom tijeku europske povijesti, a danas je Sinjani obilježavaju proslavom alke. Ovaj roman, naslovljen stihom posuđenim iz jedne Nazorove pjesme, ponajprije je povijesni, jer obuhvaća četvrt stoljeća života Cetinske krajine, od godine 1690. do sudbonosne 1715. U tom povijesnom okviru autorica prati sudbinu nekoliko obitelji prepoznatljivih sinjskih prezimena, njihovu borbu za opstanak u teškim i nesigurnim vremenima nakon oslobođenja od Turaka, kad muškarci moraju biti i ratari i ratnici, braneći stečenu slobodu od neprestanih turskih manjih i većih prodora. Roman je to i o sinjskim franjevcima, duhovnim pastirima svoga naroda, o glasovitom fra Pavlu Vučkoviću i njegovu stradanju, žrtvi i vjeri, koji je kao biblijski Jona bio zarobljen ne u trbuhu ribe, nego u utrobi nemani s Bospora, i ne tri dana i noći, nego dugih pet godina, ostavši vjeran crkvi, zavičaju, narodu i prijateljima. Na međama najdaljnijim je svakako i roman o ženama, djevojkama, zaručnicama, domaćicama i čuvaricama ognjišta, ali i stradalnicama, kojima otimaju djecu i odgajaju ih u nemilosrdne ratnike, koje radije izabiru hladni Bospor nego priležništvo, ali i koje se u novom okruženju prilagođavaju sudbini nastojeći od nesreće napraviti kakvu takvu sreću.
Podijeli na Facebook
