PROZOR U POEZIJU Sanja Baković: Pet pjesama
U novom rukopisu Sanja Baković kroji svijet snažnih, trodimenzionalnih slika koji nastanjuje živi “ja” – on je lirski subjekt, on je pjesnikinja, ali on je i mi. Prepoznajemo se u “izgubljenom otoku” što lebdi sam za sebe, okružen morem; i mi savijamo žlice i jedemo metal u ljutnji; pretvaramo naš život u događaj; tražimo tog jednog čovjeka da mu stisnemo dlan, jer jedan je čovjek dovoljan. Nove pjesme Sanje Baković govore baš suprotno od njezina stiha: pisati o sebi nije niža vrsta pisma. Pisati o sebi često je jedini spas
