Priča počinje bizarno – da završi još bizarnije. Jedan slučajan susret – i Maigret kreće za vlastitom radoznalošću, da bi se kao s betonskim zidom sudario s misterijem. Čovjek se ubio naoko iz čistog mira. No u traganju za stvarnim razlogom – i opravdanju vlastite savjesti – Maigret nas uvodi u nevidljivi, mistični svijet u kojem se na čudan način miješaju ne samo ljudske sudbine, nego i samo vrijeme, vadeći iz ormara stare kosture i neke davno zaboravljene priče. Koje je možda najbolje prepustiti zaboravu. Maigretu je očito važnije shvatiti čovjeka negoli uhvatiti zločinca. Taj krimić je, kao i svaki drugi, igra žandara i lopova. Samo što u njoj žandar ne lovi lopova, nego vlastitu, ljudsku dušu. Dušu sviju nas.
Podijeli na Facebook
