Riječki pjesnik Ivica Prtenjača dobitnik je nagrade za književnost na 25. Salonu mladih 1998. u Zagrebu. Propozicijama natječaja utvrđeno je da se nagrada sastoji od pisanoga dokumenta i objavljivanja knjige, no ubrzo po okončanju Salona organizatori su zaboravili na preuzete obveze i knjiga nije objavljena niti godinu dana nakon što je pisana potvrda o sadržaju nagrade svečano uručena na završnoj priredbi. Tako se priča o uspješnome mladom autoru i njegovoj nedvojbeno zanimljivoj knjizi prilično grubo uklopila u jednu mnogo širu i nimalo privlačnu pripovijest o sudbini knjige na našim prostorima, a sudionici su, kao i nebrojeno puta dosad, bili ljudi koji se deklarativno zalažu za prosperitet knjige, koji su silno zabrinuti nad njezinom sudbinom i teškim položajem u kojem se, unatoč njihovim silnim nastojanjima, jadna i nemoćna našla. Meandar, dakle, s ponosom potpisuje knjigu koji nisu htjeli objaviti oni koji su potpisali autorstvo nagrade i koji su pred sudionicima Salona i kulturnom javnošću preuzeli obvezu njezina objavljivanja. O tome, na njihovu žalost, postoje posve uvjerljivi dokumenti. I premda sasma nedužna, ova se knjiga, na žalost, probija ispod blatnoga i neprozirnog pokrova skandala koji ponovno odriče pravo na različito, na drukčije, na neinstitucionalnu radost javljanja mladih autora i njihovih jednako mladih ideja. lako smo i sami bili nepravedni prema knjizi koju objavljujemo, jer smo pristali govoriti o okolnostima, a ne o sadržaju, vjerujemo da smo vas ipak zaintigirali dostatno da nakon čitanja ovoga teksta knjigu ne ispustite iz ruke, nego je pomno iščitate od prve do posljednje stranice, jer vjerujte riječ je o autoru koji na samosvojan način bilježi aktualno vrijeme u njegovoj općenitosti, ali i u posve individualnim oblicima literarnog porepoznavanja paradigmatskih situacija, stvarajući konceptualno iznenađujuće dorađene cjeline, tako rijetke u pjesništvu devedesetih, na čijem se zbrčkanom svršetku i sam Prtenjača usudio pojaviti. Na našu
Podijeli na Facebook
