Kada su se prvi puta susreli 1925. godine, Martin Heidegger je bio zvijezda njemačkog intelektualnog života, a Hannah Arendt je bila njegova ozbiljna mlada studentica. Što se tada dogodilo između njih nikada neće biti poznato, ali oboje će ostatak svog života njegovati uspomenu na kratko razdoblje prisnosti. Povijesne okolnosti uskoro će ih odvesti u sasvim različitim smjerovima. Nakon što je 1933. godne Hitler preuzeo vlast u Njemačkoj, Heidegger je postao rektor Sveučilišta u Freiburgu, a ta njegova zloglasna pronacistička adresa ostat će predmet vječne kontroverze. Arendt, Židovkinja, napustila je Njemačku iste godine, preselivši se prvo u Pariz, a potom u New York. U desetljećima koja dolaze, Heidegger će biti proglašen možda najznačajnijim filozofom dvadesetog stoljeća, dok će se Arendt proslaviti kao glas savjesti u stoljeću tiranije i rata. Heidegger će romansu s Arendt smatrati "najuzbudljivijim, usredotočenim i sadržajno bogatim" razdobljem svog života te dodati kako je posljedična kreativna vitalnost svakako doprinijela stvaranju "Bitka i vremena", njegova najpoznatijeg i najutjecajnijeg uratka. "Nikada mi se ovakvo nešto ranije nije dogodilo", piše on u jednom od svojih prvih ljubavnih pisama, prikupljenima u knjizi "Pisma od 1925. do 1975. i druga svjedočanstva". Riječ je o pola stoljeća nevjerojatne korespondencije, prvo ljubavničke, a potom prijateljske i intelektualne. Prosvjetljujuća, otkrivajuća, ali i čitavo vrijeme nježna, ova prepiska nudi uvid u unutarnje živote dvaju velikih filozofa.
Podijeli na Facebook
