Pod Velikim medvjedom

U ovoj knjizi, koju sam nazvala “Pod Velikim medvjedom”, skupila sam neka od svojih putovanja po sjevernoj polutki. Drugu stranu Zemljine kugle, onu južnu, nikad nisam vidjela. Sasvim prirodno. Jer me sjever privlači više od juga. Jesen i zima neusporedivo više od proljeća i ljeta. Snijeg, magla, kiša, zaleđeni dah više od vrućine, jare i pripeke. A špartanja? Na svakom sam putovanju i ono što cijelim svojim bićem i jesam - jezikoslovka uronjena u jezik kao u bitnu odrednicu svijeta oko sebe. Špartati (njem. Sparte, odjeljak) znači povlačiti okomite i vodoravne crte (za lakšu preglednost podataka i sl.). Za moja putovanja vrijedi samo ono prvo: povlačenje imaginarnih okomitih i vodoravnih crta kojima sam spajala sve prijeđene točke u jednu cjelinu. Jer, putovanja su (i) mjesta nezaboravnog učenja bez prisile, i to (do)životnoga. I buđenja onih emocija i stanja koja kao da su i deponirana da se otvore upravo na putovanjima - pojačane osjećajnosti, budnosti, iskričavosti, lucidnosti, draži i dragosti, oštrijih osjetila, oštroumnijih zapažanja. No kao i kad bi me tko pitao - zašto voliš određene osobe ili određenu glazbu - ne bih znala odgovoriti. Tako ne znam točno, precizno i jednoznačno odgovoriti ni zašto volim putovanja. Dobro je što je tako, jer jedino je tako i pravo: voljeti bez uzroka i posljedice, bez reda i slijeda. Jednostavno - voljeti.