Zavjesa

Bio on nacionalist ili kozmopolit, osjećao se na svome ili otuđeno, Europljanin je temeljno određen odnosom prema domovini. Nacionalna je problematika u Europi vjerojatno složenija i ozbiljnija no drugdje, u svakom je slučaju drukčija. Tomu se pridodaje još jedna osobitost: uz velike nacije u Europi postoje i one male, a neke od njih su tijekom posljednja dva stoljeća stekle (ili povratile) političku neovisnost. Možda mi je njihovo postojanje pomoglo da shvatim kako je kulturna raznolikost velika europska vrijednost. U vrijeme kada je ruski svijet nastojao preoblikovati moju malenu zemlju na svoju sliku i priliku, izrazio sam svoj ideal Europe ovim riječima: maksimum raznolikosti na minimumu prostora. Rusi više ne vladaju mojom domovinom, no taj je ideal još više u opasnosti. Sve europske nacije proživljavaju istu, zajedničku sudbinu, no svaka je proživljava drukčije, na temelju vlastitih iskustava. Stoga se i povijest svake europske umjetnosti (slikarstva, romana, glazbe itd.) javlja kao štafetna utrka gdje različite nacije jedna drugoj dodaju istu palicu.… U “Zavjesi”, najnovijoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela “Umjetnost romana” i “Iznevjerene oporuke” te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste. Pomalo ne tipično Kunderino prozno djelo koje pokušava na istu razinu važnosti staviti neki roman ili filozofsku knjigu i velike političke događaje, a sve u namjeri da se obnovi ideal Europe modernih vremena.