Milan Kundera

Milan Kundera rođen je 1929. u Brnu, 1975., Prag je napustio 1975. godine i emigrirao u Pariz. Proslavio se romanom “Šala” (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Od romana “Polaganost” piše na francuskom jeziku. Djela na češkom jeziku: romani – “Šala” (1975), “Život je drugdje” (1970), “Oproštajni valcer” (1971), “Knjiga smijeha i zaborava” (1978), “Nepodnošljiva lakoća postojanja” (1984), “Besmrtnost” (1989); pripovijetke – “Smiješne ljubavi” (1963-1969). Na francuskom jeziku napisao je eseje: “Umijeće romana” (1986), “Iznevjerene oporuke” (1993), “Zavjesa” “2005), dramu “Jacques i njegov gospodar” (1971) te romane “Polaganost” (1995) i “Identitet” (1996). U sklopu projekta Djela Milana Kundere, objavljeno je tijekom devet godina petnaest djela.
Njegov kultni roman “Nepodnošljiva lakoća postojanja” situiran u kontekst “praškog proljeća” 1968., gdje on precizno bilježi stanja svojih junaka i propituje njihove motive i odnose te ih skeptično komentira svjesno razbijajući narativnu iluziju, dok u “Besmrtnosti” također svoja razmišljanja strukturira u roman stvarajući priču o dvije sestre i njihovim životima, a ustvari literarno pretresajući sve velike životne teme: smrt, seks, obitelj, brak, društvene vrijednosti. “Život je drugdje” također je roman koji je istovremeno i parodija i satira jednoga vremena, ali i duboka i snažna meditacija o bitnim problemima čovjeka i njegovoj egzistenciji, baš kao što je glasna kritika sustava; “Šala”, pisana tehnikom kontrapunkta, s mnoštvom sporednih epizoda i kratkih esejističkih diskursa, ali tako duhovito i mudro da nakon čitanja osjećamo golemo estetsko i intelektualno zadovoljstvo bez obzira na težinu tematike. “Knjiga smijeha i zaborava” istovremeno je i roman, i bajka, i književna teorija, i politička rasprava, i muzikološka studija, i autobiografija, no upravo je zbog te svoje žanrovske kompleksnosti originalna i neodoljiva, kao što su neodoljive i novele iz “Smiješnih ljubavi”, prepune igre, šale, iznenađenja i erotskih (ne)mogućnosti, i kao što je originalan Oproštajni valcer.
U “Umjetnosti romana” Kundera iz vizure romanopisca u sedam samostalnih, ali sadržajno povezanih poglavlja predstavlja u glavnim crtama razvoj europskog romana i njegovo osobno poimanje istoga. Jedina je drama Kunderinih djela, “Jacques i njegov gospodar”, duhovita i zabavna “varijacija” Diderotova romana Jacques fatalist, Kunderina najdražeg romana, dok u romanu “Identitet” — drugom romanu napisanom na francuskom jeziku, sažetim izbrušenim pripovjedačkim stilom, trenutak zbunjenosti pokreće lanac događaja koji prisiljava čitatelja da premosti razliku između zbilje i mašte. U “Zavjesi”, predzadnjoj knjizi eseja, Kundera se nadovezuje na prethodna djela “Umjetnost romana” i “Iznevjerene oporuke” te nastavlja istraživanja o romanu, odnosno njegovoj evoluciji, pišući o autorima (Sterne, Rabelais, Broch, Diderot, Musil, Kafka...) koji su obilježili povijest te književne vrste.
U “Susretu” svakom rečenicom Kundera iznova pokazuje otpor prema uvriježenom mišljenju i romantičnom licemjerju, a dok preispituje skandal zaborava i postojanje crnih lista, ne štedi tzv. intelektualnu elitu, koja je i prečesto tek odraz dominantnog konformizma. Još jedan je to Kunderin autoportret, bez emfaze i patosa, iskren i odmjeren, lucidan, britak i duhovit.