Šala

U “Šali” je Kundera iz hašekovske tradicije preuzeo smijeh, šalu (ali kroz suze) i dodao svoju invenciju - nepodnošljivu lakoću - pripovijedanja u racionalnoj analizi čovjekove sudbine uz istodobni odmak između povijesti i fikcije. A zašto je uzeo humor kao svoj književni diskurs, jednom je ovako obrazložio: “Vrijednost i duhovitost naučio sam tijekom staljinističkog terora. Bilo mi je dvadesetak godina. Uvijek sam prema načinu na koji se netko smije mogao prepoznati osobu koja je bila staljinist, osobu koje se ne moram bojati. Duhovitost je bila pouzdan znak prepoznavanja. Još od tada užasnut sam svijetom koji gubi smisao za humor.”