Poželjeli smo provesti večer i noć u nekom dvorcu. Mnogi su, u Francuskoj, pretvoreni u hotele: komadić zelenila izgubljena u prostranstvu ogoljele ružnoće, djelić drvoreda, stabala, ptica usred nepregledne mreže putova. Vozim i u retrovizoru promatram automobil iza sebe. Maleno lijevo svjetlo žmiga i cijelo vozilo zrači nestrpljenjem. Vozač vreba priliku da me pretekne, vreba tu priliku kao Što grabljivica vreba vrapca. Vera, moja supruga, kaže mi: “Svakih pedeset minuta na cestama u Francuskoj umire jedan čovjek. Pogledaj sve te luđake koji se voze oko nas. To su oni isti koji su tako plašljivi kad pred njihovim očima okradaju neku staricu na ulici. Kako to da se ne boje kad su za volanom?" Prvi roman proznog virtuoza napisan na francuskom jeziku, koji međutim zadržava “neki tipično kunderinski humor", koji nije ni češki, ni francuski, nego europski. Dok mu Indepedent pripisuje “merkurijansku bezbrižnost", Reppublica govori o kontra-usmjerenosti, a sve to na poznat Kunderin način kojemu ništa nije preozbiljno a da se ne bi mogao poigrati s time.
Podijeli na Facebook
