Poeova sjenka

Edgaru Allanu Poeu bilo je četrdeset godina kada je umro, 7. listopada 1849. godine, u baltimorskoj bolnici, četiri dana nakon što je u besvjesnom stanju pronađen u Ryanovu hotelu i gostionici. Poe je 26. ili 27. rujna parobrodom otišao iz Richmonda u Virginiji do svoje kuće u New Yorku, s planom puta koji je uključivao zadržavanje u Philadelphiji. Ali Poe, prema onome što znamo, nikad nije stigao do Philadelphije ni do kuće u New Yorku; umjesto toga, stigao je u nenajavljeni i posljednji posjet Baltimoreu. Detalji o tome gdje se kretao idućih pet dana - otkad je stigao brodom pa do vremena kada je pronađen - gotovo su potpuno izgubljeni. Neposredno nakon pjesnikove smrti, javnost, mediji, čak i Poeova obitelj i prijatelji, prihvaćaju tvrdnju kako on nije bio ništa više od drugorazrednog pjesnika koji je kraj dočekao u sramotnom pijanstvu. No jedna osoba neće prihvatiti tu tvrdnju - mladi odvjetnik iz Baltimorea, Quentin Clark, strastveni obožavatelj Poeova rada. Quentin će otkriti kako piščevi posljednji dani ostavljaju mnoga otvorena pitanja koja policija i neki članovi Poeove obitelji, čini se, zataškavaju. Suočen s neprijateljskom šutnjom, pa čak i prijetnjom, gubeći nadu, baš kada se čini kako će pjesnikova smrt zauvijek ostati neriješena, Quentin će nenadano spoznati - da bi se odgonetka Poeove smrti mogla kriti upravo u njegovim pričama. Je li moguće da je pisac lik svojeg slavnog detektiva C. Augustea Dupina oblikovao prema stvarnoj osobi koja bi mogla riješiti ovu zagonetnu smrt? Ta će misao Quentina odvesti u Pariz, u potragu za majstorom logičkog zaključivanja, Augusteom Duponteom. Našavši se u francuskoj prijestolnici, Quentin će se zaplesti u mrežu političkih intriga i lažnih identiteta, upoznati ne jednog, već dva pretendenta na uzor za Dupina - davno umirovljenog Dupontea i bivšeg odvjetnika, baruna Claudea Dupina, koji će se, svaki na svoj način, angažirati u rasvjetljavanju misterije zvane Poe - s pogubnim posljedicama.