Potreba za trganjem lirskog tkiva kako bi se pronašlo novo mjesto govorenja o iskustvima, koja mogu biti zajednička i prepoznatljiva jedino ako su isključivo individualizirana, kod Pogačara je impregnirana i drugačije kultiviranim sluhom za ono što je politički i kulturološki podobno i nepodobno. A to što se njegova transgresivnost mora odrediti spram društvenog okvira kakav je zacrtan u devedesetima, možda nam govori i o tome kakvi su stvarni obrisi te zbilje, koja sada na drugačiji način pred novu generaciju postavlja tjeskobno pitanje je li tu realna promjena doista moguća. (Miloš Đurđević, Riječi)
Podijeli na Facebook
