Nikola Madžirov, poznat i izvan granica svoje domovine kao jedan od najvažnijih suvremenih makedonskih pjesnika, za sebe kaže da potječe iz obitelji izbjeglica i da njegovo prezime označava beskućnika, nekoga tko mijenja prostore. U jednom je razgovoru rekao da, ukoliko želiš stvoriti dom, onda trebaš iskoristiti riječi i čežnje najudaljenijih ljudi. Zato i putuje, kako bi se uvjerio da postoje mnoge kuće, jezici i istine, a samo jedan dom. Otvarajući nebo, “otvaramo i propuh u našim dušama”. Ta silina, elektricitet pri transmisiji, može nas odvesti i daleko od osvijetljenih područja u našim dušama, zatrijeti i samo sjećanje na svjetlo, ali u Madžirova za to nema bojazni, on će nam iz svojega prekaljenoga pjesničkog iskustva suvereno potvrditi da “noć čini anđele još čišćima”. Takvog je kova i ova pjesnička knjiga, koja će duge sjene noći prehodati gotovo neokrznuta, i privesti nam svjetlo iz samog izvora istinske poezije. (Tomica Bajsić)
Podijeli na Facebook
