Priče iz doba jazza

Francis Scott Fitzgerald je jedan od najslavnijih američkih (i svjetskih) pisaca 20. stoljeća, ali zanimljivo je da se njegova slava de facto temelji na jednom jedinom djelu, romanu “Veliki Gatsby”, te nesputanom životnom stilu koji je sa suprugom Zeldom promovirao tijekom ludih 20-ih, odnosno “doba jazza”. Fitzgerald je prvi među velikim književnicima svoje generacije (Dos Passos, Faulkner, Hemingway) postigao silan uspjeh; preko noći je postao slavan, mondeni magazini plaćali su mu basnoslovne honorare za priče, a kad se preselio u New York i vjenčao sa Zeldom, postali su prvi “celebrities” u današnjem smislu riječi. “Priče iz doba jazza” druga su Fitzgeraldova pripovjedna zbirka, sastavljena od jedanaest radova među kojima su i dvije od njegovih najcjenjenijih kratkih proza, “Prvi svibanj” i “Dijamant velik poput hotela Ritz” te, zahvaljujući filmskoj adaptaciji u režiji Davida Finchera, danas vjerojatno najpoznatija autorova priča “Čudnovat slučaj Benjamina Buttona”. Zbirku odlikuju dvije temeljne intonacijske sastavnice Fitzgeraldove poetike - razigrana ironija i melankolija, a gledajući u cjelini, “Priče iz doba jazza” predstavljaju svog autora kao majstora kratkih priča te uvjerljivo svjedoče o silnom talentu pisca, nažalost daleko češće prepuštenog neukrotivim valovima životnih radosti i tuga nego podrobnom i minucioznom književnom stvaralaštvu. Iako je Fitzgerald znao govoriti da je pisanje priča za njega prostituiranje, one reprezentativne, a takve su ovdje gotovo sve, pokazuju da je riječ o majstoru kratkih i kraćih proznih oblika. Stoga je objavljivanje “Priča iz doba jazza”, tek trećeg njegova hrvatskog knjižnog prijevoda, iznimno značajan događaj za ovaj kulturni prostor. (iz pogovora Damira Radića)