Inteligentna kritika medija i društva kojima je strah postao strast
Antonio Scurati
Dijete koje je sanjalo kraj svijeta
Naša ocjena:
“Požurite. Otac mi upravo ubija majku.” Telefonski poziv stiže u policijsku postaju u dva ujutro. Nazvalo ih je plavokoso dijete s velikim plavim očima koje zure u prazno. Ali majka mu uzima slušalicu iz ruke: nije istina, ništa se nije dogodilo, njezin je sin mjesečar. To dijete iz noći u noć sanja kraj svijeta. Trideset godina poslije strašna sumnja potresa Bergamo kada djeca iz vrtića optuže odrasle za užasna djela. U novinama i na televiziji propagirana kao pošast novog tisućljeća, zaraza strahom ubrzo se širi cijelom zemljom. Je li na djelu đavolska zavjera ili počinje lov na vještice? Razočarani sveučilišni profesor prati za novine slučaj od kojeg svi strepe. Usisan u vrtlog crne kronike, ubrzo će otkriti koliko je tanka linija koja odvaja žrtvu od krvnika, optuženoga od optužitelja. A noćni strahovi malog mjesečara ponovno nesmiljeno izbijaju na površinu... U izvrsnom romanu “Dijete koje je sanjalo kraj svijeta”, satkanom na izravnom svjedočanstvu pripovjedača protagonista, Antonio Scurati donosi žestoku kritiku medijske moći, a istodobno i dirljivu priču o društvu koje se na neki način vraća u djetinjstvo. I dok se otvoreno suočava s krizom institucija - sveučilišta, crkve, obitelji, politike - upušta se u neizvjesnu borbu s demonom straha...
Podijeli na Facebook
