Da bi mogla uzdržavati djecu, radila je najrazličitije poslove: bila je medicinska sestra, spremačica, bolnička administratorica, profesorica u gimnaziji. U tom je razdoblju imala velikih problema s alkoholizmom, ovisnošću, neuspješnim odvikavanjima... Sav taj buran život: ljubavi, zlostavljanja, bolesti, patološki odnosi u obitelji i zajednici, ovisnost i odvikavanja od alkohola pretočeni su u ove autobiografske priče koje su tek posthumno, jedanaest godina poslije njezine smrti, doživjele priznanje književne javnosti. Već u drugom tjednu od objavljivanja, zbirka priča "Priručnik za spremačice" dospjela je na listu bestselera New York Timesa, a broj prodanih primjeraka nadmašio je ukupnu prodaju svih dotadašnjih izdanja. Prvu zbirku, "Angelova praonica", objavila je tek 1981., iako su priče većim dijelom pisane tijekom šezdesetih godina prošloga stoljeća. "Priručnik za spremačice" zbirka je koja daje najcjelovitiji presjek Berlinina književnoga stvaralaštva. Njezina zadivljujuća proza uvijek je imala svoju odanu ali malobrojnu publiku, no tek nakon njezine smrti doživjela je zasluženo priznanje kritike i publike.
Podijeli na Facebook
