“Pro domo et mundo” drugi je dio aforističke trilogije Karla Krausa u kojoj su objedinjeni aforizmi koje je autor u prva dva desetljeća prošlog stoljeća objavljivao u svom kultnom časopisu Die Fackel. Prva zbirka aforizama “Sprüche und Widersprüche” iz 1909. prevedena je i objavljena pod naslovom “Izreke i protuslovlja”, Disput, 2001. I u ovoj svojoj drugoj knjizi aforizama (izvorno objavljenoj 1912.) Kraus nesmanjenom žestinom i britkom misaonom oštricom promišlja razne aspekte ljudskog života i društvene pojavnosti. Svaki je aforizam inspiriran konkretnim događanjem, pa se tako ovi kratki, jezgrovito sročeni tekstovi doimaju kao svojevrsna kronika jednog vremena na zalazu (uoči početka Prvoga svjetskog rata). Poput “Izreka i protuslovlja” i ova druga knjiga aforizama započinje poglavljem o ženi i moralu, zatim slijedi poglavlje o društvu, u trećem su poglavlju “na udaru” novinari, esteti i političari; četvrto poglavlje posvećeno je umjetniku, peto obrađuje dva grada (Berlin i Beč), dok su u šestom u središtu pozornosti slučajevi i dosjetke; završno sedmo poglavlje nosi naslov pod kojim je knjiga objavljena kao cjelina. Krausov stil odlikuje se neponovljivom briljantnošću izraza koja uslijed verbalnog redukcionizma kratke forme ostavlja dojam pomne odvagnutosti svake upotrijebljene riječi. Oštrina Krausova diskursa pruža čitatelju mogućnost da se spram pročitanoga i sam kritički odredi, da s autorom polemizira, da ga čak ospori i odbaci, ali i da ga oduševljeno prihvati kao izvor dragocjena misaonog bogatstva. Sam je Kraus svoja mudra kazivanja smjestio u širok prostor “muke života”, ali tu muku djelotvorno ublažuje osebujan eliksir skriven u sintagmi “naslada mišljenja”. Krausova zbijena mudrost uspješno uzmaže odoljeti zubu vremena, a prenošenjem u neki drugi jezični i kulturni sustav sama sebi krči put do znatiželjna čitateljskog uma kojemu čitanje nije tek puka razbibriga.
Podijeli na Facebook
