Sjene na travi

Knjiga “Sjene na travi” kronološki slijedi slavnu autobiografiju Karen Blixen “Moja Afrika” i na neki način zaokružuje njezin “afrički ciklus”. Naime građu za ovdje objedinjene četiri pripovijetke – “Farah”, “Barua a Soldani”, “Velika gesta” i “Jeka s uzvisina” - uzela je iz vlastita života koji je dobrim dijelom prve polovice 20. stoljeća provela u Keniji, gdje je imala plantažu kave i farmu. Može se reći da su te priče nastavak “Moje Afrike”, ali drugim sredstvima: autorica je s prostorne i vremenske distance “dopisala” sve ono što je u autobiografiji tek naznačila. Dok je “Moja Afrika” stvarana na temelju svježih otisaka u sjećanju, s nevelikim vremenskim odmakom, ove priče donose poznatim afričkim junacima i krajolicima sjenu, odnosno dušu koja ih je oplemenila tuđim glasovima, citatima, ritmovima i tajanstvenim mirom. Dok je u autobiografiji, recimo, malo pisala o svojim slugama, ovdje je mnogo stranica posvetila upravo njima, osobito Somalijcu Farahu (po kome je i naslovljena prva priča). On je sluga, ali i puno više od toga: on je oslonac na nepoznatom tlu, zaštitnik i vodič kroz carstvo tajanstvenih znakova. Opisujući Faraha, njegove poglede, odjeću, podrijetlo i vještine, autorica ga pretvara u simbol, u besmrtan lik iz riznice svjetske kulture. Ostale tri pripovijesti također govore o događajima na farmi, lovu, snovima, smrti... Blixen u njima varira nosive teme iz “Moje Afrike”, diskretno podsjeća na vlastite pripovijetke s fantastičnim zapletima te oponaša biblijske parabole i podastire mnoštvo aluzija na djela iz svjetske književnosti kojima čitatelja uvlači u beskrajnu igru otkrivanja novih značenja. Niz sjećanja na sretne dane provedene u Africi autorica povezuje jakim esejističkim pasažima o plemenima Kikuja i Masaja, njihovim običajima i mitovima, što ovom djelu pridaje posebnu draž i dignitet poštovanja Drugoga.