Moderna teorija konzerviranja i restauriranja počinje se razvijati u drugoj polovici 19. stoljeća. Suprotstavljajući se istomišljenicima Viollet-le-Duca s jedne i Ruskina s druge strane, arhitekt i kritičar Camillo Boito krajem 1870-ih započeo je sastavljati spise o principima restauriranja i potrebi uspostave državnog sustava zaštite kulturne baštine, anticipirajući svojom posrednom teorijom koncepte 20. stoljeća. Boitove ideje utjecale su na talijanske i europske konzervatore, kao i na temeljne dokumente poput Atenske i Mletačke povelje. Ova knjiga donosi deset Boitovih tekstova objavljenih od 1861. do 1886. godine, u kojima se prati evoluiranje piščevih, ali i kolektivnih, stajališta o percepciji i tretmanu povijesnih spomenika u tadašnjoj Europi. Tekstove odabrao, priredio i komentirao Marko Špikić.
Podijeli na Facebook
