Glavni junak Yambo je nakon jedne nesreće izgubio pamćenje. I to ne pamćenje kojeg neurolozi nazivaju semantičkim (na primjer, sjeća se svega što je znao i ranije o Juliju Cezaru); izgubio je autobiografsku memoriju: ne zna kako se zove, ne prepoznaje svoju ženu i djecu, ne sjeća se svojih roditelja ni djetinjstva. Pratimo spori oporavak junaka, kojeg žena odvodi u seosku kuću gdje su još sačuvane knjige i časopisi koje je čitao kao dječak, školske bilježnice, gramofonske ploče koje je slušao. U svijetu odraslih to je doba Mussolinija, a u svijetu dječaka su stripovi i dječje knjige. Prijatelj mu priča i o jednoj djevojci iz škole, u koju je Yambo bio ludo zaljubljen, no on se ne može sjetiti njenog lika... A onda mu se dogodi i druga nesreća. Yambo, sada ponovno u komi, proživljava brzu spiralu svih svojih godina sve do konačne vizije. Nakon “Imena ruže”, “Foucaultovog njihala”, “Otoka prethodnoga dana”, “Baudolina”, peti roman Umberta Eca potvrdio je svoju kvalitetu koja se - čita.
Podijeli na Facebook
