“Teorija filma” pisana je kako bi se razbistrila neka načelna pitanja od najopćenitije vrijednosti (pitanje “prirode filma”), ali iz osobite teorijske i problemske perspektive. Pristup razrađen ovdje može se nazvati epistemološko-komunikacijskim. Epistemološkim, jer smatra da se film obraća spoznajno temeljnom doživljaju, da je uređen tako da ga izaziva, vodi, razrađuje i preinačava. Komunikacijskim, jer je filmska razrada doživljaja uhodana stoga što je od društveno-razmjenske vrijednosti, budući da upravlja društvenim odnosima među pojedincima i društvenim skupinama. Premda su problemi koji se dodiruju u knjizi dijelom općenačelni (mimetička, prikazivačka priroda filma, njegova tematizacijska orijentacija), glavno područje na kojem se razrađuje pristup jest klasično područje montaže, odnosno, još uže uzevši – kontinuirane montaže, one koja važi unutar scenskih prikazivanja u igranim filmovima.
Podijeli na Facebook