Totenwande

U vrijeme kada u hrvatskoj proznoj produkciji dominira proza obilježena ratnim zbivanjima, Daša Drndić romanom “Totenwande” podsjeća da su etnička čišćenja, logori, masovna ubojstva i mučenja dio povijesnog naslijeđa Europe, a time i naših krajeva. Ovaj roman dijelom je nastavak prethodnog romana “Canzone di guerra”, kojim se autorica potvrdila kao vrstan pripovjedač, pisac sklon istraživanju tema koje se ne uklapaju u mainstream hrvatske proze devedesetih. Roman “Totenwande”, iza kojeg stoji obimno istraživanje građe, izlazi iz okvira domaće prozne produkcije: Daša Drndić stvorila je uvjerljivu priču koja se vremenskim i geografskim okvirom zasigurno uklapa u njezino osobno iskustvo: o povijesti ne progovara iz crno-bijele perspektive, i konačno, stilom i leksikom potvrđuje da ženski autor ne piše uvijek u okvirima ženskog pisma. Na simboličkoj razini, roman “Totenwande” jest svojevrsni hommage, žalobno zvono za bezimene kosti diljem Europe.