Uzrok

On je za razdoblje svog studiranja, koje je nedvojbeno bilo najužasnije doba u njegovu životu, a o tom razdoblju njegova studiranja i svemu što je za vrijeme tog studiranja osjetio ovdje je riječ, tijekom čitava života morao plaćati visoku cijenu, ako ne i najviši iznos. Taj grad nije zavrijedio naklonost i ljubav što su mu je preci ostavili kao prednaklonost i predljubav, odbijajući ga do današnjeg dana, udarajući ga po nezaštićenoj glavi. Da tom gradu, u kojem su stvaratelji oduvijek bili predmetom uvreda i huškanja i na koncu uvijek doživljavali svoje uništenje, a koji mi je preko mojih roditelja ujedno očinski i majčinski grad, nisam uspio okrenuti leda, ja bih se, kao i toliki drugi stvaratelji u njemu te toliki s kojima sam osjećao povezanost i prisnost, odlučio na jedinu za taj grad znakovitu kušnju i iznenada okončao svoj život, kao Što su toliki u njemu iznenada okončali svoje živote, ili bih polako i jadno skončao okružen njegovim zidovima i njegovim neljudskim zrakom koji izaziva gušenje.... U romanu “Uzrok” Thomas Bernhard se možda na najizravniji način do sada obračunava s Austrijom njegove mladosti, odnosno za i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, iznoseći ciničnu analizu društva u kojoj možemo prepoznati i vlastite tekovine.