Dnevnik Marije Vinski, pisan od 1917. do 1934, donosi opsežnu životnu priču liječnice intelektualke o borbi za pronalazak vlastitog mjesta pod suncem. Proces je to pažljivo ispisan u osam bilježnica koje pred čitateljima rastvaraju nepregledno prostranstvo različitih misli o tada aktualnim političkim događajima poput Prvoga svjetskog rata, revolucije i raspada Austro-Ugarske Monarhije, baš kao i o osobnoj prilagodbi na novi, poslijeratni svijet. Ustrajna u želji da njezino djelovanje ima društvenu težinu, ali vrlo često sputana različitim društvenim preprekama i konvencijama, Marija Vinski u dnevniku ispisuje osvrte na neposrednu svakodnevicu i različita razmatranja o brojnim izazovima kao što su izbor studija, izbor prijatelja i partnera, smrt i bolest bliskih joj osoba, ravnoteža između majčinstva i karijere ili pak nastavak obrazovanja. Iako u njemu propituje vlastite postupke i promišlja "misterij života", dnevnik za Mariju, osim mjesta dubinske samospoznaje, ujedno predstavlja i mjesto kulturnog i stručnog hedonizma, gdje je zanesenost Bečom i Zagrebom prožeta mnogim osvrtima na raznoliku literaturu i kazalište. Dnevnik su priredile Lucija Bakšić i Magdalena Blažić, s njemačkoga prevele Magdalena Blažić, Martina Galović i Marija Skopljak.
Podijeli na Facebook