“Ošini, draga gospodarice, i izliječi mu srce”, stih je iz pjesme Venus in Furs (Venera u krznu), objavljene 1967. na “banana” albumu legendarnih Velvet Undergrounda, inspirirane istoimenom novelom Leopolda von Sacher-Masocha. Iako je i u vrijeme objavljivanja (1870) bila rado čitana, ova je nevelika knjiga velikog utjecaja dostojnu interpretaciju onkraj psihijatrijskih priručnika dočekala tek stoljeće kasnije, u vrijeme spomenutih Velveta, kad su zaredala obnovljena i kritička izdanja, ekranizacije i kazališne adaptacije... da bi nakon gotovo pola stoljeća došlo do prave erupcije interesa za njezine soft-porno trabante i knjige slične provenijencije s temom seksualnog podčinjavanja i robovanja “gospodarima”, predvođene megabestselerom “50 nijansi sive”. Ali manimo se nijansi i vratimo se još malo začetniku i izvorniku, jer “sve su ostalo nijanse”, kako je to svojevremeno predmnijevao i otpjevao popularni zabavljač. Sacher-Masoch u “Veneri” uzdiže užitak u patnji do trijumfa, pa tako njegov junak Severin od svoje okrutne gospodarice Vande s radošću trpi i zaziva najgora poniženja: “Želim se klanjati ženi, a to mogu samo ako ona prema meni bude okrutna”, kaže. Obrazac takva ponašanja bečki će neurolog Richard von Krafft-Ebing, prema autorovu prezimenu, potom ovjekovječiti pojmom “mazohizam”. I tako je Sacher-Masoch, a sve je počelo kad je osjetio potrebu da ispriča svoju životnu priču, izazvao domino efekt koji traje i traje...
Podijeli na Facebook
