Zulejha otvara oči

U zimu 1930. g. u tatarskom selu Julbašu Zulejhina muža ubijaju komunisti pod optužbom da je kulak, a ona, samo sa zavežljajem, biva prognana u nepoznato. Nakon dugog i iscrpljujućeg putovanja Zulejhin se život mijenja iz temelja, a sva dotad naučena pravila gube na važnosti. Zajedno sa šačicom preseljenika, Zulejha je prisiljena prilagoditi se surovim životnim uvjetima tajge uz obalu rijeke Angare. Pored sitne, zelenooke Tatarke u toj su se šarolikoj zajednici obrele najrazličitije osobnosti i profesije – poludjeli liječnik, nekoć uspješni slikar, obrazovani građanski par iz Lenjingrada, beskrupulozni kriminalac – a svima njima na čelu je naočiti komandant Ignatov, ubojica Zulejhina muža. Hoće li se i po koju cijenu svi oni uspjeti oduprijeti uvjetima koji traže nadljudsku izdržljivost pitanje je koje se proteže kroz cijeli roman, a koji svojim dramaturškim majstorstvom ne dopušta da ga ispustite iz ruku. “Zulejha otvara oči“ roman je iznimne snage koji, premda debitantski, majstorski opisuje jedan od najokrutnijih političkih trenutaka u povijesti SSSR-a i veliča volju za životom, žrtvu, hrabrost – i ljubav. Ova mnogim detaljima garnirana proza nosi u sebi snažnu humanističku poruku u čijem je središtu potlačena žena i njezina borba, a istovremeno se radi o britkoj kritici ideološke nastranosti te briljantnom sondiranju političkog sustava u kojem su se ciljevi ostvarivali najbrutalnijim postupcima. Izrazita vrijednost ovog višestruko nagrađivanog ruskog romana leži u jedinstvenom Jahininom stilu, sjajnoj dramatizaciji te u bogatoj tatarskoj folkloristici.