Dora i Minotaur
Roman o posebnoj ženi koja je iščeznula zbog muškarca
Ivana Smilović
Naša ocjena:
"Ušla sam u svijet Dore Maar i danima nisam znala kako izaći", rečenica je koja možda najbolje opisuje dojam koji ostavlja knjiga "Dora i Minotaur" autorice Slavenke Drakulić. Riječ je o svojevrsnoj biografiji Henriette Theodore Markovitch, poznatije kao Dore Maar, fotografkinje i Picassove ljubavnice, a koja se fiktivno bazira na bilješkama napisanima na hrvatskom jeziku, pronađenima nakon što je umrla. Zašto na našem jeziku? Otac Dore Maar rođen je u Sisku, a Dora je taj jezik povezivala s osjećajima koje je utjelovljivao otac, a ne majka.
Bilješkama je autorica dala naziv prema jednom od najpoznatijih Picassovih crteža iz 1936. godine, jer simbolizira prirodu Dorine i Picassove veze. Nakon pročitane knjige složit ćete se da "Dora i Minotaur", kao i crtež koji stoji iza tog naslova, odlično predstavljaju destruktivnu vezu koja je obilježila Dorin život. Tijekom čitanja knjige teško je zaključiti što je fikcija, a što stvarnost, ali to nekako i pada u drugi plan. Jednostavno, imate osjećaj da vam se u rukama našla nečija biografija i ne možete se stalno podsjećati da je riječ o romanu.
Početak zatiče Doru u bolnici, nakon elektrošokova, čime se naglašava njezina očigledna nestabilnost. Planira se psihoterapija, a i već se počinje nazirati priroda odnosa s Picassom u rečenicama poput: "Picasso se zabrinuo – ma zapravo strpao me u ludnicu da me se riješi". Dora kupuje crnu bilježnicu i ljubičastu tintu, a piše na hrvatskom kako nitko ne bi razumio njezine bilješke. Misli da će, ako zapiše stvari, lakše shvatiti što ju je dovelo do psihičkog sloma.
Već na samom početku knjige imate osjećaj kao da ste slučajno naišli na nečiji dnevnik i da zadirete u intimu svakom pročitanom rečenicom. Čitatelj osjeća i grižnju savjesti - trebao bi odložiti knjigu, ali uporno želi saznati više. Roman tako nudi da "ispucamo" dozu voajerizma, potrebu da "zavirimo" u nečiji život, koju svi, više ili manje, imamo skrivenu u sebi. A dok čitamo, suočavamo se s emotivnim, dubokim i intezivnim mislima.
Na prvim stranicama vraćamo se s Dorom u njezino djetinjstvo. Ulazimo u život Dore Maar, dišemo s njom i živimo njezine uspomene. Opčinjava nas, a neke stvari koje opisuje moguće je toliko jasno vizualizirati, kao da smo ih sami doživjeli.
Roditelji su joj se svađali, a zbog strepnje nad njom doslovno su je stavili u "staklenu sobu". Zbog stakla se osjećala kao da je u izlogu ili u akvariju, već u mladim danima izražena je krhkost, lomljivost; čuvali su je kao kap vode na dlanu. U sjećanja o djetinjstvu odrasla Dora vraća se kad se osjeća kao dijete. Oca je obožavala, majku prezirala i oduvijek je imala smisla za umjetnost.
U njoj se miješaju Theodora, Dora, Dorica, Dorita, Adora, Dorissima, a već na prvu je jasno da je riječ o jako kompleksnoj ličnosti. Kad se pronašla u fotografiji, postala je Dora Maar, i napokon se osjećala dobro. Bio je to pravi poziv za nju, fotografirala je da bi snimila lica ljudi vidljiva samo njoj. Tada ju je aparat zanimao više od muškaraca.
No bila je dovoljna samo jedna fotografija da bi joj se cijeli život preokrenuo. I to ne fotografija koju je ona snimila, već na kojoj je ona bila, na kojoj je prikazana kao indijanska princeza. Picasso je vidio tu fotografiju i zaljubio se. No ključan je problem što se zaljubio u model, a ne u pravu Doru...
Na početku romana Dora neprestano spominje Picassa, ali shvaća da žuri. U isto vrijeme se stvara napetost, čitatelj ne može dočekati susret, ulazak Picassa u Dorin život. Tema kojoj se stalno vraća je i ljubav prema fotografiji, upravo zato što ju je veliki umjetnik natjerao da „spusti“ kameru.
Priča je to ne previše drugačija od priče bilo koje druge žene u destruktivnoj vezi, samo što uključuje svjetski poznatog umjetnika. Knjiga koja te uvuče, koju gutaš stranicu po stranicu - životna, a iako je pisana iz ženske perspektive, ipak ne prelazi u preveliku patetiku. Emotivno, a ne bljutavo; bolno, lako za poistovjetiti se, za zapitati se. Svi imamo djelić Dore Maar u sebi...
Pablo Picasso možda jest bio Minotaur, ali Dora je ta koja je ostala zatočena u labirintu emocija, boli i poniženja. "Dora i Minotaur" knjiga je koja prikazuje put posebne žene, a koja je zbog jednog muškarca jednostavno nestala, iščeznula.
Podijeli na Facebook
