Slavenka Drakulić (1949) hrvatska je književnica i publicistkinja. Završila je studije komparativne književnosti i sociologije, a od 1982. do 1992. bila je novinarka lista Start i tjednika Danas, u kojima je uglavnom pisala o feminističkim temama. Novinski članci bili su ujedno i njezini prvi zamjećeniji radovi, no početkom 90-ih ocijenjeni su kao nedovoljno domoljubni. Situacija je kulminirala 1992. člankom Slavena Letice “Hrvatske feministice siluju Hrvatsku”, poznatijem pod naslovom “Vještice iz Rija”, kojim je Jelenu Lovrić, Radu Iveković, Vesnu Kesić, Dubravku Ugrešić i Slavenku Drakulić proglasio izdajicama Hrvatske, nepoželjnim i nepoćudnim. Članak je objavljen u “Globusu”, a protiv tadašnjeg urednika Denisa Kuljiša i navedenog autora članka podignuta je tužba što je preraslo u novinarski i medijski skandal. Presuđeno je protiv “Globusa”, a medijski linč rezultirao je Drakulićkinim emigriranjem iz Hrvatske u Švedsku. U emigraciji, Slavenka Drakulić počela je pisati za strane listove - The Nation, La Stampa, švedski Dagens Nyheter, Frankfurter Allgemeine Zeitung i danski Politiken. Njezino pisanje obilježila je i borba s teškom bolešću bubrega, dijalizom i, na kraju srećom, transplantacijom. Objavila je knjige i romane: “Smrtni grijesi feminizma” (1984), “Hologrami straha” (1987) u kojoj piše o svojoj transplantaciji bubrega, “Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali” (1991), “Balkan Expres: Fragmenti s druge strane rata” (1992), “Mramorna koža” (1995), “Božanska glad” (1995), “Cafe Europa: Život nakon komunizma” (1996), “Kao da me nema” (2000), “Oni ne bi ni mrava zgazili” (2005), “Frida ili o boli” (2008).
Foto: Jutarnji list
Podijeli na Facebook
