Radost pisanja
Zbirka koja mijenja pogled na poeziju, ali i pogled na život
Lidija Deduš
Naša ocjena:
Promatrati svijet kroz prozaične oči prilično je težak zadatak, uzme li se u obzir njegova složenost i brojnost zagonetnosti koje vrebaju iza svakog ugla. No, promišljati svijet kroz poetske oči još je teži, s obzirom da poezija dodatno nameće formu čije kalupe ne može slijediti baš svatko.
Stoga je možda baš to razlog što se ova uzvišena literarna forma vrlo često nalazi zapostavljenom kada je u pitanju promocija književnosti jer, kao što maratonac zna da je, u odnosu na druge ljude, jedinstven u svojoj izdržljivosti, tako pjesnik zna da će, dobrim sluhom i sposobnošću izričaja u unaprijed zadanim okvirima, postići nešto za što mnogi nemaju talenta.
A kad se spoje dvije, naizgled nespojive, kategorije - vještina naracije u pjesničkoj formi, rezultat može u najmanju ruku zaplijeniti pozornost, a u najbolju - ostaviti bez daha.
Takvu “bezdašnu“ ostavila me ova zbirka poezije Wisławe Szymborske, dobitnice Nobelove nagrade za književnost koja, lirski ispisujući talent vrlo lucidne i pronicljive sudionice svijeta u kojem živi, intro- i ekstrospektivno uspijeva proniknuti u svakodnevna pitanja na koja smo, u najvećem broju slučajeva, sami lijeni potražiti odgovor.
Promišljanje života Wisławe Szymborske u najmanju ruku je - jednostavno. Teme kojima se bavi u spektru životnih okolnosti variraju od tamnih, poput smrti i snova, psihe koja umnogome određuje njezino područje bavljenja životom, do svijetlih i laganih, poput motiva u kojima istražuje uzroke i posljedice pojedinih emocija, razloge ljubavi i njezinog mjesta u sudbini pojedinca.
No, poezija Wislawe Szymborske ne ograničava se samo na emociju. Njezine su pjesme upućene svakome tko životu umije postavljati pitanja, prije svega pokušaj dohvaćanja odgovora o jednostavnim stvarima koje određuju svakodnevne postupke pojedinca, koje najčešće uzimamo zdravo za gotovo te kročimo kroz život ne osvrćući se na sitnice koje nas, u konačnici, najviše određuju.
“Radost pisanja“ je zbirka koja, širinom tematike i dubinom promišljanja, obuhvaća veliki broj životnih pojava te sustavno pokušava dati odgovore na multiaplikativno pitanje koje je životu i svijetu barem jednom u svojem vijeku postavio svatko od nas - “zašto“.
Njezino “zato“ duboko je i temeljito. Ne ostavlja prostor za dodatna pitanja jer se, iako pisano iz subjektivne perspektive, vrlo vješto može primijeniti na svakoga od nas. Pritom čitatelju pruža mogućnost poistovjećivanja s problematikom koju obrađuje u pojedinoj pjesmi, ali stilom i načinom razmišljanja potiče ga da vlastitim snagama pokuša dati odgovore na ona pitanja koja život, ponekad, čine vrlo bolnim. Nudeći objašnjenje oportunitetnog troška, vrijednosti najbolje propuštene prilike, tumači čitatelju da je put kojim je odabrao kročiti najbolji mogući te da, u mirijadi izbora koji mu stoje na raspolaganju, uvijek postoji mogućnost “drugačijeg“, ali, biran intuitivno, taj će put rijetko biti i “bolji“.
S druge strane, opisujući situacije u kojima se svaki pojedinac našao barem jednom u životu, daje utjehu kako usamljenost nije isključiva kategorija, nego veže množinu koju označava svačija sudbina. Problemi su univerzalni, unatoč tome što ih svatko od nas doživljava vrlo subjektivno i proživljava vrlo duboko, dramatično. No, kroz poeziju dobiti utjehu kako nismo sami velika je nagrada onome tko joj pristupi s nefilozofskog stajališta i, čitanjem, shvati kako je svaki životni izazov samo dodatna cigla u gradnji novog, boljeg sebe.
Szymborska posjeduje izuzetnu snagu uvjeravanja, pristupajući životu iz sasvim drugog kuta, prikazujući ga onakvim kakav on uistinu jest - bez sjajnih omota i šarenih vrpca. Vrlo realna i istovremeno izuzetno emotivna, stabilna u stavovima, ali volatilna u pružanju izbora na tumačenje, ova se pjesnikinja uvlači duboko pod kožu i doživotno mijenja poglede na poeziju. A njezina snaga još dodatno leži u tome što će doživotno promijeniti i poglede na život.
Podijeli na Facebook
