Wisława Szymborska rođena je 2. srpnja 1923. u Prowent-Bninu kod Kórnika u Poznanjskom vojvodstvu, a umrla je 1. veljače 2012. Kći Wincenta Szymborskog i Anne, rođene Rottermund. Prema mjestu rođenja ima dakle velikopoljske korijene. Od osme godine života živi u Krakowu, pa će joj sudbina biti malopoljska. Iza nje je traumatično iskustvo rata. Gimnaziju pohađala kod časnih sestara uršulinki, a maturirala na tajnim ispitima (okupacija) 1941. Od 1945. do 1948. studira polonistiku i sociologiju, što i diplomira na Jagiellońskom sveučilištu u Krakowu. Usput “neformalno”, kao pasionirana čitateljica, proniknula je u tajne filozofije, prirodnih znanosti, povijesti umjetnosti i još nekoliko oblasti, što je razvidno iz njezine poezije. U književnosti, kao pjesnikinja, debitirala 1945. na stranicama Dziennika Polskiego (Poljski dnevnik), u Krakówu. U razdoblju 1953.–1981. urednica je tjednika Życie Literackie (Književni život), zadužena za poeziju. Od sama početka stvaralaštva nagrađivana je visokim priznanjima. Nagradu MRN grada Krakówa dobila je 1954., Državno odličje 1955, MKiS (Ministerstwo Kultury i Sztuki: Ministarstvo kulture i umjetnosti) dobila je triput: 1962., 1963. i 1968. Nagradu Zaklade A. Jurzykowskoga 1972., Odre 1987., Solidarności 1988., ZAiKS-a (Stowarzyszenie Autprów Zaiks: Udruga stvaralaca Zaiks), 1990., a te iste, 1990. godine dobitnica je i nagrade Zygmunta Kallenbacha, Goetheove nagrade 1991., Herderove 1995., Nagrade poljskog PEN Cluba 1996., te Nobelove nagrade za književnost te iste godine. Putovanje po Nobelovu nagradu u Stockholm nazvat će “štokholmskom katastrofom”, a o sebi će tom prigodom reći: “Dosta mi je više te Szymborske.” U čitavom njezinom životu i stvaralaštvu prepoznatljiv je anticelebritni osobni stav. Više je željela biti osoba nego osobnost, a dvije, za nju, najpoticajnije i najvažnije riječi bile su ne znam. Bila je pjesnikinja i feljtonistkinja te prevoditeljica francuske poezije (između ostalih: Baudelairea i Musseta). (Pero Mioč, Matica hrvatska)
Foto: Andrzej Rubis / Forum
Podijeli na Facebook
U novom nastavku naše rubrike preporučujemo izabrane pjesme poljske dobitnice Nobelove nagrade za književnost, knjigu nizozemskog povjesničara kojom ispituje jesu li ljudi intrinzično dobri ili zli te fantastični debitantski roman koji se može čitati na dva načina
Naša ocjena:
Nepreuzetna u svojoj pjesničkoj gesti, Szymborska dok piše, piše kao da govori, dajući svojim čitateljima osjećaj pripadanja istoj, nesavršenoj, ali pripadanja vrijednoj – ljudskoj zajednici, zapisala je polonistica i prevoditeljica Đurđica Čilić
