Piše Tončica Šiškov
"Ne mogu više podnijeti njen narcizam", ili "Ponaša se kao pravi bordeline", izjave su koje možemo čuti u svakodnevnim razgovorima. Ali, dok ih olako izgovaramo, znamo li što se točno podrazumijeva pod ovim dijagnozama i koje kriterije, simptome, treba zadovoljiti osoba koju smo, možda i netočno, etiketirali oružjem iz psihijatrijskog arsenala?
Ili, da postavimo pitanje na drugačiji način: znamo li što se krije iza narcizma i graničnog poremećaja ličnosti; kako je i zašto on nastao, kako se manifestira, što to tišti i boli osobe koje pate od njih, s kojim se oni teškoćama suočavaju, zbog čega im je tako teško ostvariti skladne, bliske odnose s drugima, kako se postaviti i odnositi prema njima? Jer, dijagnostika sama po sebi nema svrhu - njen cilj i smisao su u tome da nam pomognu u iznalaženju načina na koje možemo pomoći sebi i drugima.
O tome govori inspirativna knjiga "Potraga za istinskim ja: Raskrinkavanje poremećaja ličnosti našeg doba" (Kruzak, 2016.), koju je napisao James Francis Masterson, ugledni američki psihijatar i psihoterapeut koji je osmislio novi pristup u proučavanju i tretmanu poremećaja ličnosti. U njoj priča o razlozima zbog kojih su narcistični, granični i shizoidni poremećaji ličnosti postali klasični psihološki poremećaji našega vremena, o uzrocima nastanka i načinima na koje nastaju i razvijaju se, o tome kako se manifestiraju u svakodnevnom životu, ali i kako ih prebroditi (kroz psihoterapiju).
Mastersonova stručnost, znanje, iskustvo i desetljeća rada koje je posvetio ovim poremećajima urodili su sjajnim zapažanjima koji nam pomažu detektirati izvor patnje kod pojedinaca koji su, prema ključnim društvenim normama, većinom uspješni, moćni, šarmantni - u stvari, onakvi kakvima mnogi od nas žele biti ili smo se, u dječjim maštanjima, takvima zamišljali u odrasloj dobi. Razmišljajući o iznesenim mislima, zaključcima i primjerima iz života njegovih klijenata ne možemo drugo, osim zaključiti da su njihovi životi nalik Sizifovom.
A sve počinje potragom za smislom, motivom koji je u pojednakoj mjeri izražen kod svih ljudi, barem u djetinjstvu. To je potraga za izražavanjem istinskoga ja, urođena potreba koju nužno ispoljava svako dijete. Masterson detaljno opisuje kako se istinsko ja počinje razvijati u ranom djetinjstvu, koje su mu mogućnosti i kako ih pojedinac otkriva i artikulira kroz testiranje i eksperimentiranje u okolini, u želji da ga uskladi s vanjskim svijetom kroz rad/aktivnost i odnose zasnovane na ljubavi.
Nažalost, mnogi u tome ne uspiju, ne svojom zaslugom, a rezultat je oštećeno istinsko ja - uzrok i razlog poremećaja ličnosti. Pojedincima s oštećenim istinskim ja ne polazi za rukom pronaći sklad s okolinom, zbog čega se okreću obrascima ponašanja čija je svrha zaštitnička, obrambena, ali ne i zdrava, konstruktivna. Prinuđeni su usvojiti autodestruktivne obrasce, jer ih samo takvi štite od bola i od toga da se osjećaju "loše"; nažalost, ti isti obrasci ih i sprečavaju u življenju smislenog, ispunjenog života.
Njihova je svakodnevnica poput maskenbala bogatog šarenim maskama koje zavaravaju. Na prvi pogled, čini se da je s takvim osobama sve u najboljem redu: oni su marljivi, poneki skromni i nadasve pristojni, neki i izuzetno uspješni u svom poslu, ili pak perfekcionisti koji ništa ne prepuštaju slučaju. Samo pažljivom promatraču, onima koji su spremni zagrebati ispod površine, postaje jasno da su marljivost, skromnost, uspjeh ili perfekcionizam krinka koja na umjetan način održava lažno ja, zbog toga jer istinsko ja nije razvijeno.
Ovi obrasci ponašanja, formalno nazvani "poremećaji ličnosti" - u današnje vrijeme su u porastu, a očituju se kroz široku skalu raznovrsnih simptoma, od straha od napuštanja i promjene, preko inzistiranja na vlastitome ja, čak i nauštrb drugih, do teškoća u području ljubavnih odnosa, intimnosti, kreativnosti.
Temelji razvoja lažnog ja, zbog kojeg će nastati psihološke smetnje tijekom života, nastaju vrlo rano, u dobi između 18. i 36. mjeseca života, a povezani su s neodgovarajućim odnosom s majkom (nedostupna majka, ona s kojom nije razvijen odnos privrženosti). U želji da "ima" svoju majku na način na koji to priželjkuje dijete te dobi, da joj se približi i bude uz nju, dijete je spremno na sve, uključivši i sputavanje svog istinskog ja (za koje zaključuje da mu ne koristi u toj borbi za "osvajanje" majke), pa u želji da udovolji majci spremno razvija lažno ja, dakle ono ja koje se majci sviđa i koje majka prihvaća.
Ovo je formula prema kojoj nastaje konflikt između dva selfa - istinskog i lažnog, a rasplet ove drame djetinjstva odvija se u psihoterapijskoj sobi, kroz pokušaje da se osoba ponovno dovede u kontakt sa svojim istinskim ja.
Što je to istinsko ja? Koncept vlastitog ja nije nov; o njemu su raspravljali pjesnici i filozofi još u antičkom dobu, a na djelu je i kada reflektivni muškarci i žene (oni koji su spremni zaviriti u sebe!), zastanu da bi razmotrili svoju pravu prirodu i svrhu u životu. Kada god se osvrćete na svoj život, moguće je prepoznati različite predodžbe o vlastitome ja, koje odražavaju naše intrapsihičko istinsko ja. Vlastito ja tako podrazumijeva sve ono što nas određuje, sva naša iskustva i uloge: majka, muškarac, djelatnica, prijatelj; klubove kojima pripadamo, političke stavove, naše tajne, intimne predodžbe o nama, kao i činjenice o sebi koje javno iznosimo, koje otkrivamo drugima...
Ono zbog čega je istinsko ja naš najbolji saveznik jest činjenica da pod njegovim vodstvom možemo otkriti realne, ostvarive načine kojima možemo ostvariti svoje želje i ciljeve. Istinsko ja omogućuje nam da poduzmemo korake kako bismo stvorili naše osobne puteve i mjesta u stvarnom svijetu kroz pronalaženje prikladnog posla, životnog stila ili partnera. Naš je život tada obilježen skladnom interakcijom između intrapsihičkog istinskog ja i vanjskog okruženja koje, zauzvrat, podržava naše samopostignuće.
Istinsko ja može prihvatiti i modulirati različite, čak i konfliktne, predodžbe o vlastitome ja te razriješiti svaku privremeno nadošlu nejasnoću, kao i integrirati različite aspekte naših života kako bi stvorilo uravnoteženu cjelinu. Ono je i nadzorni sustav koji motivira većinu naših ponašanja i održava ih na prikladnome putu. Istinsko ja podjednako obuhvaća ono što smo sada, kao i ono što smo bili ranije, u prošlosti. Ono zna kako sve naše osobnosti staviti u odnos jednu naspram druge, kako bi stvorilo život, cjelovito ja.
Blokovi od kojih se gradi istinsko ja sastavljeni su od biološkog materijala (iako još nije sasvim jasno od čega se konkretno sastoje), dječjeg iskustva osjetilnih senzacija koje osjeća u tijelu, kao i ugode koju dijete postiže u odnosu s okolinom. Osobe koje su vođene zdravim istinskim ja rastu i sazrijevaju kroz krize, izlazeći iz njih bogatiji, s više razumijevanja i suosjećanja s ljudskim bićima. Iako uvijek uznemiruju normalni tok nečijeg života, za osobu koja ima zdravo istinsko ja društvene, osobne, financijske i profesionalne krize nisu paralizirajuće ili potpuno poražavajuće.
Da je Terry bila pod vlašću lažnog ja, ne bi bila sposobna suprotstaviti se otporu svojih najbližih. Njezina odluka ne bi bila učvršćena u onome što je mislila da je najbolje za nju i popustila bi željama roditelja i dečka, u strahu da ne izgubi njihovo odobravanje. Srećom, Terry je bila od "druge sorte", pa je, unatoč neslaganju roditelja, aplicirala za stipendiju koju je i dobila pa otišla na studij. Nekoliko mjeseci nakon toga, došavši u posjet dečku i roditeljima, Craig joj je obznanio da ima drugu djevojku.
Terry se osjećala kao da joj je život smrskan u komadiće, poput staklene vaze. Unatoč tomu, i premda ga je duboko voljela, Terry je bila sposobna zamisliti život bez njega. Smatrala je da, iako je mlada, dosadašnje životno iskustvo ukazuje na to da može preživjeti bez njega. I roditelji su je, tijekom boravka u rodnoj kući, opetovano suočavali sa svojim razočaranjem glede njenog izbora studija. Kada se vratila u grad u kojem je studirala, Terry se osjećala užasno. Cijeli je tjedan ozbiljno sumnjala u svoju sposobnost da nastavi studij, osjećajući se odbačenom od roditelja i Craiga. Ipak, na kraju je zaključila da joj izabrani studij znači mnogo, a to ju je vratilo u rutinu studiranja.
Nakon desetak dana, dobila je pismo od majke u kojem svaljuje krivnju na nju, optužujući je da ju je Craig ostavio jer je otišla na ovaj studij. To je pismo uvjerilo Terry kako ne bi bilo dobro provesti cijele božićne praznike s roditeljima, izložena njihovim kritikama i podcjenjivanju. Nazvala je majku i objasnila joj da će provesti s njima samo tri dana, a ostale dane u gostima kod prijateljice.
Trebamo imati na umu da ne samo dvadesetogodišnjakinja, nego i starija osoba od nje s oštećenim doživljajem za ja ne bi bila sposobna riješiti ovu situaciju tako mirno kao Terry. Osobe s oštećenim ja bi izabrale ili scenarij u kojem bi provele cijele praznike u obitelji, dozvolivši sebi paljbu kritika zbog kojih bi se osjećale užasno, ili bi pak izabrale strategiju bijega pa ne bi posjetile roditelje uopće, zbog čega bi se osjećale krivima jer su izdale/povrijedile/ražalostile roditelje.
Ovaj se primjer možda čini banalnim. Međutim, terapeuti i savjetnici dobro znaju da su ovakve situacije bolne točke na kojima pucaju mnogi mladi, i ne tako mladi ljudi: pitanja osamostaljivanja, odlaska od kuće, oporavljanja od ljubavnih brodoloma, odnosa prema kritikama roditelja i pokušaja emocionalnih manipuliranja..., važne su točke na kojima slabo ja posustaje. Naravno da problemi i krize s kojima se suočavala Terry nisu ništa manje ili više uznemirujući od onih koje ima većina mladih muškaraca i žena. Ono što ju je nosilo kroz njih bio je snažan osjećaj vlastite vrijednosti koji je bio zasnovan na stvarnosti - na ispravnoj percepciji važnih osoba u njezinom životu i njezinih vlastitih sposobnosti i mogućnosti, uz jasan osjećaj da ima pravo na vrijedan život.
Njezino istinsko ja poslužilo je kao pouzdan vodič koji je upravljao njezinim životom u njenom najboljem interesu. Zbog toga je imala snage za suočavanje s problemima i izazovima u životu. Tijekom godina studija i po njegovom završetku, Terry je mijenjala ono što je mogla promijeniti, a prihvaćala ono što nije bilo moguće mijenjati. A što je najvažnije od svega, znala je koja je razlika između tog dvoga.
Noseći se s mnogim teškoćama u važnim odlučujućim trenucima života, osobe s istinskim, zdravim ja oslanjaju se na nekoliko (preciznije, deset), glavnih sila istinskog ja koje nas izvlače iz teških situacija i omogućuju nam da se krećemo naprijed prema zadanim ciljevima.
Prvo, sposobnost doživljavanja širokog raspona emocija u svoj njihovoj dubini sa životnošću, radošću, uzbuđenjem i spontanošću. Naše emocionalne reakcije odgovaraju trenutnim životnim situacijama pa smo sretni kada se dogode dobre stvari, a ljuti ili tužni kada se dogodi nešto loše. Istinsko ja ne onemogućava osjećaje, niti ih umrtvljuje, nego daje osjećaj za ono što je prikladno. U Terrynom slučaju, njezino istinsko ja znalo je da izbor zvanja koje nije u skladu sa željama njenog oca nije pogrešan, a osjećaj krivnje zbog toga samo bi mogao oslabiti njezinu odluku i njezin uspjeh u školi.
Drugo, sposobnost da očekujemo prava koja smo zaslužili. Od ranih iskustava savladavanja povezanih s roditeljskim priznanjem i podrškom istinskoga ja, zdrave osobe grade osjećaj prava, znajući da možemo upravljati svojim životima i postići ono što je za nas dobro. Terry se još u djetinjstvu osvjedočila da ima talent za životinje i da ono što posvećeno čini urodi plodovima. Znala je da čineći dobro i kvalitetno dobiva pozitivan odgovor okoline, a to je znanje primijenila i u vidanju ljubavnih rana nakon prekida s Craigom. Jednostavno, očekivala je da će sresti nekog drugog, baš kao što je srela jednom i njega, a to se i dogodilo na drugoj godini studija.
Treće, sposobnost za samoaktivaciju i potvrđivanje. Ova sposobnost uključuje mogućnost da se prepoznaju vlastita jedinstvena individualnost, želje, snovi i ciljevi, te da se bude jasan u njihovu autonomnom izričaju. Uključuje i poduzimanje nužnih koraka kako bi ti snovi postali stvarnost, kao i njihovu podršku i obranu kada su napadnuti. Terry je, upisujući veterinarski fakultet, uljudno prkosila željama roditelja i branila svoje pravo da studira ono što želi i voli.
Četvrto, priznanje samopoštovanja. Ta sposobnost dopušta osobi da utvrdi i prizna da je uspješno svladala problem ili krizu na pozitivan i kreativan način. To je ono što je tjeralo Terry naprijed čak i onda kada se činilo da se njezin svijet raspada. Ovdje je riječ i o sposobnosti da se uvide pozitivne strane situacije, da se proslave, i ne zaborave!, osobne pobjede, sposobnosti i vrijednosti. Naime, osim priznanja drugih, važno je i samopriznanje, tj. sposobnost da se oslonimo na sebe. Istinsko ja ima snagu održavanja sposobnosti samopotvrđivanja, priznavanja vlastite vrijednosti, na osnovu dokaza iz prošlosti.
Peto, sposobnost ublažavanja bolnih osjećaja. Istinsko ja neće nam dozvoliti da živimo u patnji. Kada stvari krenu krivo i kada smo povrijeđeni, ono pronalazi načine umanjivanja i ublažavanja bolnih osjećaja. Kada je majka napisala optužujuće pismo, Terryno ju je istinsko ja ponovno uključilo na studij i pomoglo joj staviti to pitanje u perspektivu, zahvaljujući čemu je njezina krivnja brzo uminula. Istinsko ja ju je savjetovalo i da izbjegava duge boravke kod roditelja, s ciljem izbjegavanja bolnih osjećaja.
Šesto, sposobnost obvezati se i držati se vlastitog stava. Istinsko ja omogućuje nam da budemo predani ciljevima koje smo si postavili u odnosima i u karijeri. Unatoč poteškoćama i udarcima, ono neće odbaciti svoj cilj ili odluku kada mu je jasno da je ona ispravna i u najboljem interesu za osobu. Terry se držala svoje odluke da bude veterinarka unatoč nedostatku podrške roditelja koje je iskreno voljela, i koji su je redovito u prošlosti podržavali. Imala je cilj i ostvarila ga je.
Sedmo, kreativnost. Podrazumijeva sposobnost da se zamijeni stari, poznati obrazac življenja i rješavanja problema s novim koji je jednako tako ili više uspješan. Moramo pronaći načine da se nosimo s promjenom, gubitkom, kao što je to učinila i Terry nakon prekida s Craigom. Ovo podrazumijeva i spremnost na promjenu: možda ćemo morati ponovno razmisliti o prioritetima kada nemamo dovoljno sredstava da ih ostvarimo; možda ćemo trebati naučiti kako gledati stvari drugačije da bismo se oslobodili lažnih utisaka i zamijeniti ih s onima koji su točniji i realističniji; možda ćemo trebati raspršiti negativna sjećanja ili osjećaje koje povezujemo s određenim aktivnostima ili situacijama tako da se s njima možemo baviti s neutralne ili pozitivne pozicije.
Osmo, intimnost, definirana kao sposobnost izražavanja istinskoga ja potpuno i iskreno u bliskim odnosima s drugom osobom s minimumom anksioznosti zbog straha od napuštanja ili gušenja tim odnosom. Upravo je tako Terry postupala u svojim odnosima. Nakon što ju je Craig ostavio, mogla se osjećati napuštenom u intenzitetu koji ju je mogao paralizirati u studiranju i djelovanju. Međutim, kada je on prekinuo vezu, ona nije potisnula ili blokirala svoje osjećaje (prva sposobnost istinskoga ja); dozvolila je sebi da se osjeća povrijeđeno, usamljeno i odbačeno, dajući sebi pravo da se osjeća odbačenom - jer je to, realno, i bila. Ali strah od napuštanja, strah da će se to dogoditi ponovno ako pokloni svoje srce nekom muškarcu, nije ju spriječio da započne novu vezu.
Deveto, sposobnost da se bude sam. Istinsko ja dopušta nam da budemo sami, a da se ne osjećamo napušteni. Osposobljava nas da upravljamo sami sobom i svojim osjećajima kroz razdoblja kada ne postoji neka posebna osoba u našim životima i pomaže nam da ne brkamo ovu vrstu samoće s psihičkom usamljenošću koja proizlazi iz oštećenog istinskoga ja (koji nas vodi u očaj ili u patološku potrebu da ispunimo svoje živote besmislenom seksualnom aktivnošću ili vezama osuđenima na propast samo kako bismo izbjegli suočavanje s oštećenim istinskim ja).
Terry je imala sposobnost da organizira svoj život oko vrijednih težnji. Neke od njih su zahtijevale da ostavi obitelj, dečka i prijatelje i da odseli u drugi grad kako bi ostvarila cilj. Naučila je da sposobnost pronalaženja smisla u životu dolazi iznutra, i da biti u dobrim odnosima s drugima i uživati u tome, ne znači biti ovisna o njima.
Deseto, kontinuitet vlastitog ja. Ovo je sposobnost prepoznavanja da svatko od nas ima jezgru koja je postojana kroz prostor i vrijeme. Podrazumijeva sigurnost u to da je "ja" jednog našeg iskustva kontinuirano i povezano s "ja" svih ostalih naših iskustava. Terry koja je voljela životinje, bavila se raznim slobodnim aktivnostima, voljela Craiga, patila zbog raskida s njim, razočarala roditelje izborom studija, koja je obožavala svoj studij..., bila je ista Terry. U pobjedi ili u porazu, u dobrom ili lošem raspoloženju, prihvaćajući neuspjeh ili živući s uspjehom, osoba sa zdravim istinskim ja ima stalnu unutarnju jezgru koja ostaje ista, iako se osoba razvija i raste. Na kraju života ona je isto ono "ja" koje se rodilo prije mnogo godina i koje je ustrajalo.
Podijeli na Facebook
