Piše Lovro Klepac
Tko posjećuje zagrebački park Maksimir, vrlo dobro poznaje, poznavao je, Dedeka. Gotovo šest stoljeća, od otkrića Amerike preko Napoleona do partizana i ustaša, od kuge do covida, od inkunabula do umjetne inteligencije Dedek je bdio na maksimirskoj livadi, mirno rastao, disao i bacao sjenu svoje guste krošnje.
Dedek je simbol. Simbol trajnosti. Trajnosti kojoj je ipak došao kraj. Ali ljudska priroda ne dozvoljava čovjeku da prihvati konačnost pa su radnici Zrinjevca sačuvali Dedekove mladice i zasadili ih diljem grada, očuvavši Dedekovo nasljeđe i buduće svjedoke nadolazećih vremena.
Svaka kultura ima svoje mitove o drveću: od univerzalnog drveća života koje doslovno pridržava nebo, do onog jezivog koje proždire djecu ili pije ljudsku krv, i onog koje izvodi psine, liječi bolesne, pamti priče ili proklinje neprijatelje.
Kad je objavljena vijest o Dedekovu padu, među stalnim posjetiteljima Maksimira proširio se neočekivan i neobjašnjiv osjećaj, neka jeziva svijest o ljudskoj malenkosti. Danima nakon samog pada, posjetitelji su obilazili njegovo posljednje počivalište, opraštali se, promatrali, udisali i vjerojatno razmišljali: Što li smo mi sve doživjeli i čemu smo sve svjedočili (nije malo!), a što se sve odvilo pred Dedekom? Koliko se poljubaca izmijenilo pod tom krošnjom? Koliko je dekica za piknik ležalo u njegovu hladu? Koliko je klinaca jurilo loptu oko njegova debla?
Dedekov pad podsjetio nas je da su stabla tihi svjedok vremena.
Svjedoci vremena – stoljetna stabla – tema su i protagonist nedavnog objavljenog romana Greenwood kanadskog pisca Michaela Christieja (Hena com, prev. Gea Vlahović). Ovaj kolosalni roman prati sudbinu i spletke nekoliko generacija obitelji zvučnog prezimena Greenwood u čijem je posjedu nekoć bio istoimeni otok uz kanadsku obalu, jedno od rijetkih opstalih prašumskih područja na kojem se sada nalazi luksuzni resort "Katedrala".
Mnoga stabla u Katedrali starija su od tisuću i dvjesto godina. Starija su od naših obitelji, od većine naših imena. Starija od današnjih oblika vlasti, pa čak i od nekih naših mitova i ideologija.
Roman Greenwood postavlja goruća pitanja današnjice; propitkuje svaku ideologiju, razmatra ekološke imperative, rasuđuje uzroke financijskih kriza, osuđuje masovni turizam, preispituje aktivizam, promatra ciklički karakter povijesti i prodire u suštinu obiteljske povijesti.
Iskusnim rukama bivšeg tesara, Christie je istesao roman koji prkosi prolaznosti. Protegavši radnju čitavim dvadesetim stoljećem, od Velike depresije do Velikog odumiranja, predviđenog za blisku nam budućnost, Christie vodi čitatelja u šetnju zakučastim, zamršenim šumskim stazama u kojima se krošnje obiteljskih stabala nepovratno isprepleću, a razumijevanje posljedica pojedinačnih odluka dolazi tek desetljećima nakon što su one donesene. Christiejev roman upotpunjen je njegovim stručnim tesarskim znanjem, obogaćen krasnim metaforama, usporedbama i opisima dok je prepoznatljiv autorski stil oplemenjen brojnim znanstvenim, ponajviše dendrološkim spoznajama koje ne usporavaju radnju nego pridonose čitateljskom iskustvu, pretvaraju čitanje u autentičan doživljaj šumskog veličanstva.
Narativna struktura romana inspirirana je godovima stabla. Kao što se noviji godovi nalaze uz rub debla a stariji u središtu, tako se i Christijev narativ razlaže izvana prema unutra, iz budućnosti u prošlost, do srčike, pa ponovo prema rubu na suprotnoj strani, odnosno iz epicentra radnje u prošlosti prema budućnosti iz koje smo krenuli.
Michael Christie (Foto: Dylan Doubt)
Tako ćemo najprije upoznati doktoricu dendrološke znanosti, Jacindu Greenwood, opterećenu studentskim dugom, još jednom u nizu svjetskih financijskih kriza i ekološkim armagedonom dok radi kao šumska vodičkinja na otoku s kojim, sasvim slučajno (?), dijeli ime. Sljedeći god stabla i nova narativna cjelina pratit će život Liama Greenwooda, tesara umrljane prošlosti, koji je odrastao s majkom, Willow Greenwood, strastvenom hipijevkom i aktivisticom, koja je protagonistica trećeg dijela. Samu srčiku obiteljskog stabla Greenwood čini Harris Greenwood, svojevrsni patrijarh i magnat drvne industrije, čiju kapitalističku pohlepu neće zatomiti ni iznenadni ljubavni zanos.
Micheal Christie zalazi duboko u bogatu šumu obiteljskih stabala na čijim krošnjama niču poluistine, cvjetaju tajne i zriju spletke. Svako je stablo u Christiejevoj šumi Dedek za sebe, a Christie vješto krči put pred čitateljem, otvara puteljke koji vode k razotkrivanju istine, a da pritom ne sruši niti jedno jedino stablo, dapače, sadi ih na svakoj stranici. Korijenje i krošnja ovog narativa gusti su, slojeviti, katkada jezivo proročki, ali dišu punim plućima.
Svako je stablo vlastita simfonija stanične savršenosti, jedno od najveličanstvenijih i najelegantnijih bića koje je ikad kročilo biosferom. Zaslužuje svu onu mitologiju i vilinske priče i sveta zdanja.
Užitak čitanja ovog romana podsjeća na udisanje svježeg šumskog zraka nakon godina provedenih u gradskom smogu. Christijev jednostavan jezik, bogata radnja i pronicljiva zapažanja vrijedan su doprinos svjetskoj književnosti.
* Lovro Klepac urednik je romana "Greenwood" koji je je objavila nakladnička kuća Hena com.
Podijeli na Facebook
